Po kriterijima Ministarstva kulture, naime, ispada da je Dimitrijevićeva knjiga »JNA u Hrvatskoj i Sloveniji«, sufinancirana s 12 tisuća kuna, kudikamo važnija za hrvatsku kulturu od libara Tomice Bajsića, Gordane Benić, Jasminke Domaš, Daše Drndić, Slavenke Drakulić, Ivice Đikića, Zorana Ferića, Srećka Horvata, Ivice Ivaniševića, Đurđe Knežević, Mirjane Krizmanić, Igora Mandića, Branka Matana, Drage Orlića, Žarka Paića, Nikole Petkovića, Ivice Prtenjače, Omera Raka, Vedrane Rudan, Mime Simić, Sanjina Sorela, Slobodana Šnajdera, Damira Šodana, Tee Tulić, Milane Vlaović, Marine Vujčić… čije je objavljivanje potpomognuto sa sveukupnih 0 (slovima: nula) kuna.

Zlatko Hasanbegović je za još dvije Dimitrijevićeve knjige – »Pomorsko zrakoplovstvo na Jadranu 1918-1992.« (u koautorstvu s Danijelom Frkom) i »Oklopne postrojbe savezničkih snaga na jugoistoku Europe u Drugome svjetskom ratu 1941-1945.« (čiji je supotpisnik Dinko Predoević) – iskeširao po 10 tisuća državnih kuna, dok publiciranje prevedenih djela Adonisa, Dantea Alighierija, Jeana Anouilha, Gastona Bachelarda, Alaina Badioua, Charlesa Baudelairea, Marija Benedettija, Valerija Brjusova, Mihaila Bulgakova, Dina Buzzatija, Gilberta Keitha Chestertona, Josepha Conrada, Gillesa Deleuzea, Boba Dylana, Umberta Eca, Francisa Scotta Fitgeralda, Sigmunda Freuda, Michela Foucaulta, Georga Wilhelma Friedricha Hegela, Aleksandra Hemona, Ödöna von Horvátha, Samuela Johnsona, Immanuela Kanta, Jacka Kerouaca, Milana Kundere, Herberta Marcusea, Harukija Murakamija, Edgara Allana Poea, Petera Sloterdijka, Henryja Davida Thoreaua, Franka Zappe… nije smatrao dostojnim niti jedne jedine proračunske lipe.

Knjige Bojana Dimitrijevića objavljuju se u izdanju tvrtke »Despot Infinitus«, u čijem se katalogu nalaze i autori poput Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića. Pravo je to društvo za povjesničara koji se svojski potrudio da Draža Mihailović i Milan Nedić budu rehabilitirani u Srbiji. I prava je to firma da po Hrvatskoj prodaje pisanije tipa koji tvrdi da je vođa četničkih zločinaca u Drugom svjetskom ratu odigrao »pozitivnu ulogu«, te da mu stoga »treba odati svaku počast« i »vratiti mu zasluženo mesto koje ima u srpskoj istoriji 20. veka«. Pravo je to duhovno i poslovno okruženje za revizionista koji šefa srpske kvislinške vlade Milana Nedića oslobađa od bilo kakve odgovornosti za Holokaust, istrebljenje Roma i sve ostale masovne zločine koji su se događali u zemlji pod njegovom izvršnom vlašću, tvrdeći – između ostaloga – kako »kolaboracija nije zločin« nego, eto, puka »saradnja sa okupatorom«.