Pao je zastor na HNL. Rijeka je jedanaestom pobjedom na Rujevici (uz šest remija) zaključila bodovno najplodniju sezonu svoje povijesti. Lako se obračunala s Puljanima, osvojila svih dvanaest bodova. Ovi su bili najmanje važni od svih regionalnih derbija, inače punih naboja i žustrine. Naglašena rivalstva.

Utakmica na koju nije trebalo doći, samo kupiti ulaznicu plemenite akcije obnove vukovarskog vodotornja. Na kraju se pojavilo i sunce, inspiracija i motiv onima na terenu. U utakmici bez stvarnog uloga, kao gulaš bez mesa, ili juha s malo mrkvice i zelenjave. Riječani su igrali po kazni, Puljani s glavama u kvalifikacijama (Šibenik ili Cibalia), za ostnak u HNL-u. Jedni i drugi su sve rekli u ovom prvenstvu. Ipak, na kraju žaliti može onaj koji nije došao… Prvo je poluvrijeme bilo iznad očekivanja. Kao i cijela utakmica kojoj su ritam davali Riječani. Ozbiljnim pristupom. Jer, za neke je to bila prilika pokazati da mogu i znaju više… Od onoga što Kek misli.  Puljani su u deset minuta mogli voditi s dva gola razlike, Riječani su nakon pola sata igre razbili istarski kamen  »crnogorskom glavom«.

U naslovnoj ulozi, naravno, Marko Vešović, ponajbolji igrač Rijeke u završnici sezone (zapamtili su ga u Hajdukovci). Pogodak iz zaleđa, ali nitko se nije bunio. Bila je utakmica zabave i humanosti. Puljani ove kalendarske godine nisu ostvarili nijednu pobjedu! Brezovec je asistirao za Vešovića iz slobodnog udarca, a onda je u nastavku izravno pogodio mrežu. Njemu je stran pojam biranja utakmica. Izašao je zbog ozljede i Kek je servirao Diyokea.

Rijekin trener, Matjaž Kek, poslao je u vatru sve reprezentativce, one slovenske (Samardžić i Bezjak), makedonske (Ristovski i Zuta), i albanskog (Balaj), radi kontuiniteta. Za njih sezona nije gotova, čekaju ih reprezentativne obveze, a Balaja i Europsko prvenstvo. Dok je reprezentativac Ivan Vargić istrčao prije utakmice u dresu broj 25 samo zbog slikanja i pljeska. Njegova je nova destinacija (nakon Europskog prvenstva) Rim i Lazio! Nakon 3,5 godine u bijelom dresu. Na veliku scenu, kao nekada Radojko Avramović u Notts County nakon pet godina Kantride (dva osvojena Kupa), i Mauro Ravnić u Real Valladolid nakon jedanaest sezona Rijeke (403 utakmice…).

Na Rujevici je jučer trebalo biti da bi se zapljeskalo Vargiću i – Vukovaru. Ali na kraju i uživalo. Ispunjeni su bili i srce i duša.

Teško je ozbiljnije govoriti o nogometu u utakmici bez natjecateljskog naboja, šarenih sastava. Ali Ristovski i Vešović po desnom koridoru  igrali su kao da je na drugoj strani Dinamo. Bezjak ne zna drugačije… Na kraju je ušao i Tomasov, najbolji primjer odnosa igrača prema poslu i gledateljima koji plaćaju ulaznicu. Rijeka je igrala, Istra je podmazivala mehanizme defenzivne igre. U očekivanju suparnika u kvalifikaijama za ostanak.

Bez obzira na sve, jučer se na Rujevici, imalo što vidjeti. Neopterećeno uživati u predstavi nabujalih emocija.