U očekivanju da nam najuspješniji predsjednik u povijesti riječkog sporta, Predrag Sloboda, objasni kako su se njegovi morski psi nasukali u plićaku, izgubili sve tri krune (Kup, Regionalnu ligu i prvenstvo), a izgubili se na putu za Budimpeštu (Final Six Lige prvaka), danas počinje košarkaško-rukometni tjedan riječkog sporta.

Primorje je izgubilo prvenstvo, ali Slobodi nitko ne može uzeti zasluge. Da se nije ukazao, ne bi bilo vaterpolske čarolije, a niti bi Gabriele Volpi stigao do nogometne Kantride. Riječani su do naslova vaterpolskog prvaka došli nakon 76 godina (2014.), obranili su ga iduće sezone… Pa abdicirali.

Ako Sloboda napusti brod, mjesto čelnika Primorja, ne treba mu zamjeriti. Nakon najljepših stranica stoljetne povijesti, treba mu podignuti spomenk zahvalnosti. Kao što će Bazeni Kantrida nositi ime velikana, Ivice Jobe Kurtinija i Zdravka Ćire Kovačića. Vaterpolska Rijeka je, naime, živjela u – snovima… U bazenu pjenušca radosti.

Vaterpolisti su ispili čašu pelina, košarkaši Kvarnera 2010. i rukometašice Zameta kreću u lov na povijesne rezultate. Rijeka je kolijevka košarke na prostorima bivše Jugoslavije.

Visjeli su gledatelji po stropovima Dvorane mladosti (6.000 ljudi…), kada je sveti Nikola Plećaš svirao prvu violinu. Bilo je uspona i padova do samospaljivanja originalnog Kvarnera u režiji nesposobnih predsjednika…

Iz pepela se rodio Kvarner 2010. Klub predsjednika Duška Miočića i trenera Marijana Mancea večeras na splitskim Gripama može vratiti vrijeme slave. Ako dobije sastav Splita, izborit će doigravanje. Igrati za prvaka, istina s malo šansi (Cedevita je drugi planet!), ali potvrditi ispravnost puta kojim su krenuli prije nekoliko godina. Skromno i ponizno. Srcem i radom do boli. Treneru Manceu zahvaljujući. Stručnjak s okrutnom dušom. Pitajte Paola Marinellija, od njega je tražio da se potuče na terenu i postane – lider! Marinelli će predvoditi Riječane protiv svojih. U žutom je dresu debitirao sa 16,  prije nepunih pet godina…

Trofej žele darivati predsjedniku na odlasku. Luka Denona je, naime, najavio odlazak nakon 15 godina! Predsjednik kluba u sportu je sinonim za – prostitutku ili prosjaka. Zavisi o želucu i sposobnostima… Izgubite prijatelje, poznanici prelaze na drugu stranu ulice da ih ne biste pitali »daj Babi kunu«. Svi se vole slikati sa sportašima pobjednicima, zaklinjemo se u mlade, propovijedamo značaj bavljenja sportom… Licemjeri smo.

Sponzorski je novac sportskim klubovima (svih razina), iz prijateljeva džepa prijatelja direktora, ili – reketarenje. Političko ili neko drugo, svejedno. Jadno. Rukometašice Zameta imaju proračun od 1.500,00 kuna, neto više od 200 tisuća dobivaju od Grada… Rukometom se u Zametu bavi 150 djevojaka. Svih uzrasta.

Kada je riječ o financiranju sporta, nisam se dotaknuo Zakona o sportu, jer to je kao spominjanje konopca u kući obješenog. Ni prošla ni sadašnja Vlada, ni Jovanović i Mornar ni Šustar, nitko nije ništa ponudio. Bili su, ili jesu, časne sestre na bračnom putovanju. Sportaši su uglavnom jedinstveni po pitanju »svih zakona«, treba ih spaliti. Je li to moguće? A svima su puna usta sporta i sportaša, mladih kojima se ponosimo.

Političari su izdali sport! Puna su im usta laži i dodvoravanja. Lažnih obećanja.