O paketu od 60 reformskih mjera, koji je Vlada jučer donijela, tek će se povesti rasprava, kad se javnosti okrije sav njihov sadržaj. No, već na prvi pogled jasno je da tim reformama nije cilj potaknuti rast gospodarstva i zapošljavanja, iako se članovi Vlade u to zaklinju. Njima se želi smanjiti javni dug – što Europska komisija zahtijeva u ime vjerovnika – te rasteretiti poslovni sektor. Mnogi poduzetnici uvjereni su kako će Vlada time olakšati njihovo poslovanje, omogućiti im veću dobit, investicije i otvaranje novih radnih mjesta. Ali to ne mora biti tako.
Vladine reforme su krnje i jednostrane. Prijeti joj opasnost da joj leđa okrenu najprije građani, kojima se reforme prelamaju preko leđa, a potom i sami poduzetnici. Primjerice, građani su s pravom nezadovoljni time što Vlada odlazak u mirovinu kani produžiti sa 65 na 67 godina. U zemlji kojoj je nezaposlenost najveći ljudski i socijalni problem ta mjera dovest će do još veće besposlice i dodatnog osiromašivanja građana u šezdesetim godinama, koje poslodavci izbjegavaju zaposliti. Oni neće naći posao, a neće moći ni u mirovinu. Istodobno, mladim ljudima dodatno će se otežati dobivanje posla. Ta će mjera u Hrvatskoj proizvesti stotine tisuća novih socijalnih slučajeva među starijima te pojačati iseljevanje mladih iz zemlje.
Vladi je u toj priči najvažnije smanjiti izdvajanja za mirovine. Proračun za zdravstvo želi rasteretiti tako da građani iz vlastita džepa više plaćaju za svoje liječenje. Vlada je najavila i osnutak povjerenstva za rezanje neporeznih nameta poduzećima, u vrijednosti od barem 300 milijuna kuna. Smisao svih tih mjera je rezanje javne potrošnje i tereta poduzećima, kako bi se smanjila cijena njihovih proizvoda i usluga. Tako će se – vjeruju mnogi – povećati konkurentnost hrvatskih tvrtki na domaćem i stranom tržištu. Međutim, takav put je jednostran i promašen, jer Vlada nije jedina koja može ojačati konkurentnost. Na to utječu i tečaj nacionalne valute te cijene kredita kojima banke financiraju poduzeća. Dok Vlada po načelu »interne devalvacije« reže gospodarstvu troškove, Hrvatska narodna banka je od početka godine ojačala vrijednost kune prema euru za oko dva posto. Euro je prije godinu i pol vrijedio 7,7 kuna, a danas vrijedi 7,48. Tim je potezom HNB za barem dva posto poskupio sve hrvatske proizvode i usluge – od poljoprivrede i industrije, do turizma. Pojeftinio je sve uvozno, pa će se domaće teže prodavati, bilo na hrvatskom tržištu, ili kroz izvoz.
Drugim riječima, HNB svojom politikom revalvacije kune izravno poništava napore Vlade da reformama poveća cjenovnu konkurentnost gospodarstva. Nitko ne kaže da kunu treba devalvirati. No, središnja banka mora voditi računa o tome što radi Vlada. Ne smije poništavati ni napore poduzetnika koji također snižavaju cijene proizvoda i usluga. Oreškovićeva Vlada o tom važnom pitanju šuti. Nijednom riječi ne spominje financijski sektor, niti banke, kao da oni ne postoje i ne mogu pomoći gospodarskom oporavku. Očito, politika Vlade i HNB-a nisu usklađene – ne zna lijeva što radi desna. Nikoga, stoga, ne treba čuditi ako na kraju priče ne bude nikakvih rezultata i ako nezadovoljstvo zahvati sve – i građane, i poduzetnike.
