Mirela Holy je prije dvije i pol godine osnovala ORaH. To je danas izvanparlamentarna stranka, a ona niti nije njezina članica i čak se više ni ne bavi politikom. Prema svim kriterijima ona je izrazito neuspješna političarka. Nije, međutim, tako moralo biti.  Da je Mirela Holy ostala u SDP-u, danas bi sigurno bila saborska zastupnica i, s obzirom na dob, s dobrom perspektivom da jednom opet bude ministrica, unatoč činjenici da je pod pritiskom tadašnjeg premijera Zorana Milanovića morala napustiti Vladu. U politici se takve stvari brzo izglade.

No, kao predsjednica ORaH-a Mirela Holy dobila je novu šansu. SDP ju je zvao u predizbornu koaliciju i bili su, bojeći se rasipanja glasova lijevo orijentiranih birača, spremni na zajedničkoj listi ponuditi ORaH-u vrlo solidan broj sigurnih mjesta. U slučaju da je Mirela Holy pristala, ona bi sada bila predsjednica stranke predstavljene u Saboru s pet do šest zastupnika. Hrvatski laburisti su u anketama kotirali puno slabije nego ORaH, a Milanović im je svejedno širokogrudno omogućio da u koaliciji s njim uđu u parlament i formiraju vlastiti Klub zastupnika. Dvije su, znači, pogrešne odluke svojeglavoj i politički nevještoj Mireli Holy uništile karijeru.

Sušta suprotnost njoj su ljudi koji godinama vode HNS. U hrvatskoj politici nema većih mešetara od Radimira Čačića, Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka. Uistinu je zadivljujuće što su njih troje postigli s tom slabašnom strankom, koja bi se bez njihovog dara za političku kombinatoriku već ugasila. Istraživanje javnog mišljenja koje je u subotu objavila Nova tv utvrdilo je da HNS ima potporu 1,8 posto birača. Nije to nikakvo iznenađenje, rejting narodnjaka dugo je ovakav.

Međutim, HNS, zahvaljujući isključivo umješnosti svojih lidera, ima Klub s deset zastupnika, od kojih je devet izabrano na listi koalicije Hrvatska raste. Vrdoljak, doduše, voli reći da je taj rezultat posljedica snage stranke i kao dokaz navodi njihovih stotinjak tisuća preferencijskih glasova. Ali, to je posve šupalj argument. Na zadnjim izborima je, primjerice, toliko birača glasovalo za samostalnu listu Živog zida, a u Sabor im je ušao tek Vilibor Sinčić. Usput, u spomenutoj anketi Živi zid je četvrtoplasirani sa 6,8 posto.

Snaga HNS-a je, dakle, nepostojeća. Da su na izborima, poput ORaH-a i Živog zida, nastupili sami, ili bi ostali izvan parlamenta ili bi imali jednog do dva zastupnika. Vrdoljaku i kolegama iz stranke to je sasvim jasno i zato je predizborna koalicija primarna HNS-ova opcija. Pritom su se SDP-u, znatno jačem partneru, dva puta uspjeli prodati kao ozbiljan politički čimbenik, što skoro nikad nisu bili. A Vrdoljak trenutačno pokazuje namjere da ode i korak dalje. Stranku koja vrijedi 1,8 posto pokušava nametnuti kao središte velikog centrističkog okupljanja. Zasad IDS, HSLS i još neki nisu zainteresirani. Vjerojatno im je i čudno da im jedna strančica šalje tako ambiciozan poziv.

No, nije Vrdoljak politički fantast, zna on što radi. Ovo je zapravo poruka Milanoviću da će se ponovno morati isprsiti kad bude pregovarao s HNS-om, jer oni su, eto, važni i atraktivni i imaju i drugih mogućnosti, a ne samo suradnju sa SDP-om. Vraški su spretni ti narodnjaci.