NL arhiva
Čuđenje junior partnera o tome da glavna stranka saveza, HDZ, želi kontrolirati procese i provoditi svoju politiku, iluzorno je. To je politika. U Mostu se ne bi trebali čuditi niti ako u HDZ procijene da im rejting raste pa svojevoljno raspišu nove izbore, na kojima će Most vjerojatno biti pometen. Osim ako se ne dogodi obrat, pa »sveti« Petrov zakuca na vrata Milanoviću...
Božo Petrov više neće šutjeti! Iznio je jučer i prekjučer cijeli niz uvjeta za nastavak suradnje s HDZ-om i opstanak saborske većine. Most će nastaviti inzistirati na svojim reformama, od racionalizacije sustava, smanjenja beneficija, reforme javne uprave i policije, hitat će s reformama, bez javne rasprave i u najhitnijim rokovima. Jer oni više neće bezuvjetno podržavati Karamarkove »kućne čarolije«. Mostovci su se naljutili, i neće s njima više biti šale!
Možeš misliti. Mogu to objesiti mačku o rep. Nakon što je Petrov izgubio živce zbog informacije da Tomislav Karamarko i Milan Bandić šuruju o preuzimanju saborske većine – pri čemu je jasno da je preduvjet da se razbije Most i preuzme dio njihovih zastupnika; nakon što je pred novinare izašao hiperventilirajući, na rubu živčanog sloma, svima je postalo jasno da je Most ovu bitku izgubio.
Karamarko im je poslao jasnu poruku da može i bez njih i da se izvole hitno staviti u okvire u kojima im je kao junior partneru mjesto: među ostalim, svisoka je poručio Petrovu da se pozabavi sindikatima, umjesto da se petlja u sve ostalo gdje mu nije mjesto. Od utorka, 19. travnja, kad je Karamarko potvrdio da može vladajuću većinu tvoriti i s nekim drugim osim s Mostom i manjim desničarskim partnerima, Most je de facto mrtav.
Mogu sada pričati priče o reformama, ali one niti će se provesti u njihovoj režiji, niti je moguće da se provedu baš ondje gdje HDZ caruje desetljećima – u sustavu lokalne samouprave, odnosno županija, iz kojih HDZ crpi političku moć godinama, a još manje u obavještajno-policijskom aparatu koji bi Most reformirao i bez javne rasprave, i po hitnom postupku u 90 dana, bez suglasnosti cijele koalicije.
Takvo funkcioniranje, u kojem svako ministarstvo radi što hoće, ovisno samo o tome koja ga stranka vodi, bez konsenzusa, uostalom i bolje da se i ne događa. Ako već mora postojati koalicija HDZ-Most, onda bolje da funkcionira na principu dogovora i konsenzusa, nego inata i volunatarizma. To onda nije slučajni, već namjerni kaos, i to Hrvatskoj najmanje treba.
Uostalom, kad već moramo svjedočiti upornom nastavku Petrovljevog moraliziranja – koje je, usput rečeno, lažno – možda bi ga trebalo podsjetiti da je jako dobro znao s kim ulazi u savez, ono kad je izletio iz Kolindina ureda i izigrao Zorana Milanovića u zadnji čas. Njegovo naknadno čuđenje oko toga s kim ima posla, iščuđavanje je li HDZ i na koji način zainteresiran za Inu ili obavještajne službe, sada već postaje komično.
Petrov jednako tako nije imao problem s HDZ-om niti kad su Bandićevi zastupnici glasali za ovu Vladu u kojoj je on potpredsjednik. Tada mu Bandićevi glasovi nisu smetali, sada ga proziva za sudske postupke.
Mnogo je toga, gotovo sve, u ovoj Vladi nakaradno.
Ali čuđenje junior partnera o tome da glavna stranka saveza, HDZ, želi kontrolirati procese i provoditi svoju politiku, iluzorno je. To je politika. U Mostu se ne bi trebali čuditi niti ako u HDZ procijene da im rejting raste pa svojevoljno raspišu nove izbore, na kojima će Most vjerojatno biti pometen.
Osim ako se ne dogodi obrat, pa »sveti« Petrov zakuca na vrata Milanoviću i ponudi mu da s njim tvori novu saborsku većinu.
Jer, u ovoj lakrdiji, stvarno je sve moguće.