U Hrvatskoj su predsjednici Republike i nakon 2000. godine popularni političari, premda su im ovlasti jako male. Vrijedilo je to za Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, a u anketama, makar nešto slabije od njih dvojice, odlično prolazi i Kolinda Grabar-Kitarović. Hrvati vjeruju da su predsjednici dobronamjerni ljudi i da bi toliko toga napravili za njih i državu, kad ih Ustav ne bi ograničavao, i zato imaju o njima vrlo pozitivno mišljenje. Premijere, koje građani smatraju nadležnima za gotovo sve što se događa u Hrvatskoj, procjenjuje se daleko rigoroznije. I to je logično. 

Međutim, na Tihomira Oreškovića se primijenjuju predsjednički kriteriji. On je na čelu Vlade i, neovisno o tome kako je zapravo tu dospio, Orešković je njezin uvjerljivo najodgovorniji član. A s obzirom da Vlada funkcionira kao diletantska družina i da joj učinak u dva i pol mjeseca iznimno mršav, u zemlji bi se očekivalo rastuće nezadovoljstvo premijerom. Ali, upravo suprotno, dok Vlada tone u anketama i podrška joj je sve manje, Orešković se približava brojkama Kolinde Grabar-Kitarović. 

Jedino je objašnjenje da ga Hrvati doživljavaju na jednak način kao nju ili Mesića. Orešković ima status dobroćudnog povratnika iz bijelog svijeta, naoružanog iskustvom rada u vrhu poznate međunarodne korporacije, koji isključivo želi svojem narodu omogućiti bolji život. No, Orešković to ne može zbog neprijatelja koji ga okružuju u Vladi i ometaju ga u nastojanju da se posveti premijerskom poslu. I ne samo to nego na svoju ruku rade svakakve štetne stvari. Orešković, primjerice, nema nikakve veze s poskupljenjem dopunskog zdravstvenog osiguranja, to ministar zdravstva Dario Nakić vodi neku svoju politiku na koju premijer, nažalost, nema utjecaja. Niti za discipliniranje medija koje pokušava provesti ministar Zlatko Hasanbegović, predsjednik Vlade ne snosi krivicu. Iako bi, naravno, Orešković trebao biti taj koga se najviše kritizira kad nešto ne valja.

Šef Mosta Božo Petrov neki je dan tvrdio da je njegova stranka žrtveni jarac za sve loše što se događa. Ne treba puno žaliti tu neartikuliranu skupinu, ali Petrov je u ovom slučaju u pravu. Percepcija o Vladi je slaba, to se, međutim, ne odražava na rejting HDZ-a, iza kojeg stoji snažna stranačka vojska. Negativne političke posljedice ne trpi niti Orešković, jer za njega u javnosti postoji veliko razumijevanje. Ali, Most se nalazi na brisanom prostoru, bez čvrste biračke potpore budući da se prosvjedni glasači lako prešaltaju na neku drugu opciju. Zato će Most teško stradati na idućim parlamentarnim izborima, kad god oni bili. Premijer se neće htjeti petljati s tom kompromitiranom strankom, iako mu je Most trenutačno glavni oslonac, i radije će na izbore ići sa svojom listom. Orešković je premijer svih građana, koji znaju da bi on mogao da mu to dopuštaju.