Hasanbegović ovdje nije ni imao mjesta za uzmak – iskustva svih gradova prijestolnica kulture su takva da su imali i državnu podršku, i to uostalom i ne može biti sporno. Tu HDZ-ov ministar drugačije i ne može osim tvrditi, deklarativno, da je ovo strateški državni projekt. Jer jest. No, koliko će država i HDZ-ovo Ministarstvo kulture novaca osigurati od potrebnih minimalno 30 milijuna eura? To zapravo nismo saznali.

A li smo saznali da će se Hrvatska u realizaciji projekta »držati pozitivnih europskih iskustava«, što vjerojatno znači ugledati se na portugalski grad Guimares koji je čak 70 posto projekta financirao iz EU fondova. Također, saznali smo i da će se sve događati »sukladno mogućnostima hrvatskog proračuna«, što vjerojatno znači da će on prigodno biti pred bankrotom i prekomjernim deficitom kad mu se Rijeka i formalno obrati.

Čuli smo i da ministar Grad Rijeku vidi kao »temeljnoga nositelja projekta«, što vjerojatno znači – dečki, što ste htjeli, to ste i dobili, sad se snalazite kako znate za obnovu svog Titovog Galeba. I na kraju, saznali smo i da je ministar riječkoj delegaciji jasno rekao da ne postoji nikakvo potpisano pismo namjere bivšeg vodstva Ministarstva kulture o financijskoj potpori Rijeci u visini trećine budžeta, dakle deset milijuna eura. U prijevodu, Ministarstvo još ništa nije obećalo niti dalo. A kad će, ne zna se.

J edino u što je ministar Hasanbegović siguran jest da projekt »treba depolitizirati i riješiti, doduše legitimnih, ali ipak dnevnih političko-ideoloških prijepora«. Naravno, jer on je za sve građane, svih boja. No, riječki projekt EPK izuzetno je politiziran i ideologiziran. Dapače, on je kao takav, promovirajući ideju »luke različitosti«, multi-kulti riječke priče, i prošao u konkurenciji sa ostalima.

Cijeli EPK 2020. uperen je ka tome da se Rijeka, bivša industrijska metropola, koja je danas kako sami akteri projekta govore, postala hrvatski Detroit, dakle djelomično napušteni grad nekadašnjih manualnih radnika, vrati u život. A ideja je da ga se iz mrtvih digne upravo različitošću, širinom, ljudima svih boja i rasa koji će se ovdje 2020. pozvati da vide da života ima gdje ima ljudi spremnih da ga žive brz obzira na sve barijere, ne samo ekonomske nego baš i kulturne, rasne, političke… Sve ono što ministar Hasanbegović duboko ne razumije, ili nam se svima barem tako čini dok gledamo njegovu sliku s »čudnim pokrivalom« na glavi.

Utoliko, projekt jest duboko političan, to je dapače njegova bit. I bit će to test za Hasanbegovića, vrlo brzo, ukoliko ostane na čelu resora. Ako ovo izdrži i prožvače – ali djelima, i budžetom –  tek će tada moći tvrditi da je demokrat. Možda.