Nitko ne sme da vas bije, samo je nedostajalo da svoj pledoaje oslobađanja notornog ratnog zločinca Vojislava Šešelja zaključi francuski sudac Jean-Claude Antonetti.

Ni sam Slobodan Milošević, koji je jučerašnjom presudom Haškog suda proglašen stvarnim pobjednikom ratova na području bivše Jugoslavije, ne bi bolje obranio svoj udruženi zločinački pothvat.

– Projekt stvaranja tzv. »Velike Srbije« politički je a ne zločinački cilj, zaključilo je Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda ovu pravnu, političku i zdravorazumsku blasfemiju koja će u povijesti ljudske gluposti dobiti zapaženo mjesto. Genocid, ratni zločini, silovanja, protjerivanja, palež, promjene granica bile su metode koje su godinama unisono zagovarali i primjenjivali svi gorljivi pristaše velikosrpske »ideje«, među prvima i Vojislav Šešelj.

Iza tog »političkog cilja« – Vijovitica-Kajlovac-Karlobag – ostale su stotine tisuća mrtvih i ranjenih žrtava, raseljenih i protjeranih ljudi, unesrećenih i uništenih obitelji. Uostalom, ICTY je i oformljen da bi sve to što je civilizirani svijet samo gledao konačno prestalo, da bi nevine žrtve dobile pravdu a preživjeli nadu kako se tako nešto više nikada neće dogoditi.

Upravo je Haški sud trebao biti taj koji će svim zločincima i krvnicima ovog svijeta jednom zauvijek utuviti u glavu da za ostvarivanje svojih bolesnih političkih ciljeva ne smiju posezati za zločinačkim metodama kao što je to bio slučaj na području ex YU.

Umjesto da na svojim razvalinama Haag kako-tako stavi točku na »i« ratova devedesetih, oslobađanjem Šešelja širom su otvorena vrata novim zločinačkim pothvatima na ionako trusnom području na kojem mržnja buja jer ni nakon dvadeset godina nisu otklonjeni ni ratni uzroci ni posljedice. Šešeljem na slobodi žrtve su još jednom obeščašćene, a sila i pravo jačeg počašćeni da rade što god hoće.

Što se tiče suca Jean-Claudea Antonettija, kojeg je Šešelj svo vrijeme suđenja vrtio oko malog prsta i radio budalom, bilo bi zanimljivo vidjeti što bi rekli njegovi Francuzi kada bi na procesu organizatorima terorističkih napada na Pariz jednako lakonski ustvrdio kako je »projekt Islamske države politički a ne zločinački cilj«!  I na slobodu pustio sve glavosjeke i bombaše ovoga svijeta!? Poručivši im svojom presudom isto ono što i Šešelju: Zločin se isplati.

Sud koji hapsi Florance Hartmann a pušta Vojislava Šešelja rekao je sve sam o sebi. Baš kao i europske sile koje šute jer im ovakva presuda u ovom političkom trenutku itekako odgovara. Osuda Šešelja posredno bi bila i osuda današnje Srbije koju predvode njegovi pobočnici, suradnici i učenici na projektu »Velike Srbije«, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. A ta gospoda danas su politički partneri gospode iz Bruxellesa koja im velikodušno otvaraju vrata svog političkog projekta, Velike Europe, zemlje neravnopravnih i potlačenih ljudi u kojoj participira i Hrvatska.

Ojađeni zbog presude Šešelju na koju ne možemo utjecati, naš bi državni vrh koji se ljubi i grli s njegovim nasljednicima kako u Zagrebu tako i u Beogradu, trebao na pameti imati samo jedno. Vučić dlaku mijenja, ali ćud ne.