Vicente del Bosque, osam godina na klupi Španjolske reprezentacije, čovjek kojega je predsjednik Real Madrida, Florentino Perez, potjerao 2003. godine, dan nakon osvojene Primere, jer nije obranio europsku krunu, jedini je trener koji je bio prvak svijeta (2010.), Europe (2012.)  i osvojio Ligu prvaka. Markiz Del Bosque nije presretan rezultatima u dvama prijateljskim ogledima, remijima s Italijom i Rumunjskom. Naš suparnik u trećoj utakmici skupine, 21. lipnja u Bordeauxu (nakon Turske u Parizu i Češke u St. Etienneu),  na utakmici s Rumunjima na klupi je imao 12 rezervnih igrača!

Ante Čačić, hrvatski izbornik, u jadnom remiju s Mađarima (na EURO idu nakon 44 godine), imao je pored sebe više suradnika nego »proizvođača«. Tri rezervna igrača (Srna, Lovren i Halilović), te dva  vratara (Vargić i Subašić). Napravio je samo jednu zamjenu (Srna)! U drugom poluvremenu naša je vrsta zaboravila istrčati na teren. Negledljiva neozbiljnost pristupa. Mađari su nas progutali. Držati ruku na srcu za vrijeme intoniranja himne nije dovoljno…

U Budimpeštu doputovati s tri rezervna igrača malo je kazati da je neozbiljno. To si ne bi smjela dozvoliti niti ekipa rekreativaca, a kamoli reprezentacija za koju mnogi vjeruju da može nadmašiti onu Ćirinu od prije 18 godina, »vatrene brončane«. Ante Čačić nije, naime, nikoga pozvao nakon što su oboljeli Kalinić i Badelj. Prije nastupa u Osijeku otpali su Pjaca i Rakitić. Iscijedio je kao limune Modrića, Antolića, Brozovića i Kovačića, tako da je u drugom poluvremenu ekipa izgledala smiješno.  

Teško je kazati što je izbornik Čačić zaključio nakon silnih taktičkih pokusa u dvije utakmice »druge kategorije«.  Kao što je neobjašnjivo zbog čega je Nenadu Gračanu, izborniku U-21, uzeo Kovačića i Halilovića, dva »Španjolca«, za nastup protiv »crvene furije« u važnoj kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo. Ispalo je da mu je pomogao, jer utakmice ne dobivaju »zvijezde« kojima je ispod časti igrati u mladim selekcijama, već snaga kolektiva. Gračan je s »drugom postavom«, onom radničko-ratničkom, dobio 3:0. Kao što bi mogao izgubiti bodove za zelenim stolom susreta s Estonijom, jer nastupio je igrač koji nije bio u zapisniku. Nevjerojatna aljkavost. Nedopustivo. Neprocjenjiva šteta.

Rijekin vratar Ivan Vargić izgubio je tjedan dana. Malo je skoknuo kući, u Osijek, pa  na izlet u Budimpeštu…  Nije dobio niti minute. Pored Subašića i Lovre  Kalinića. Malo je bilo koristi od budimpeštanske utakmice, osim što smo platili svoju bahatost, a još manje od one u Osijeku s Izraelcima, koja je odigrana na njivi spremnoj za sadnju krumpira. Uz onaj nebulozni eksperiment s rasporedom 3-5-2, kojega više ne bi aktivirao ni njen izumitelj hrvatske verzije – Miroslav Blažević.

Dapače, i on se zgrozio nad tolikom količinom gluposti. Osijek ćemo pamtiti samo po još jednom političkom skandalu. Židove smo počastili s malo ustaštva – Za dom spremni. »Nisam čula skandiranje, ali  ga osuđujem«, izjavila je predsjednica RH Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, koja ipak nije došla na utakmicu. Zar bi trebala odobravati ustaštvo? Vlada je reagirala nakon dva dana (?), osuđujući svaki pokušaj degradacije dosegnutih demokratskih vrijednosti, govor mržnje i vrijeđanje. Amen! Neki misle da su premijer Orešković i ministri Šustar i Horvat trebali napustiti stadion. Svi peru ruku  osuđujući, nitko ništa ne poduzima. Šteta što nema utakmice reprezentacije na 10. travnja!

Ali to je složeniji problem društva. Nogometna vrsta je svima u srcu. Ponos. Zbog toga se Ante Čačić mora uozbiljiti. Šuplja su sva objašnjenja o pokusima, a nedopustivo je da na jednoj službenoj utakmici ima samo trojicu igrača (i dvojicu  vratara) na klupi!