Dan kada su Riječani navijali za Hajduk. Najprije isprika Hajdukovcima. Nakon frustrirajuće predstave u Kupu protiv istog suparnika, napisao sam da Hajduk ne može pomoći Rijeci u borbi za naslov, jer ne može ni sebi… Uvjeren da su mu šanse u borbi za bodove poput one crva na udici. Nevjerojatna metamorfoza.

Janjci za uskrsni ražanj obitelji Mamić postali su – gladni vukovi. Splićani su utakmicu zgrabili za rogove već nakon četiri minute, nisu je ispuštali iz ruku do kraja. A mogli su ostvariti još uvjerljiviju pobjedu! To je onaj Hajduk koji treba hrvatskom nogometu. Naravno, najviše svojoj armiji navijača, koja je jučer konačno osjetila zadovoljstvo pobjede nad Dinamom. Zoran Mamić je od Hajduka izgubio u 12. utakmici!

Hajdukovci su nakon salve kritika poslije Kup utakmice prije četiri dana izvukli – karakter. Treneru Damiru Buriću zahvaljujući. Istinski je čarobnjak Poljuda. Splićani su bili goropadni nakon nekoliko turbulentnih dana. Predsjednik Marin Brbić rekao je »ako sam ja problem, problema nema…«

Sportski direktor Goran Vučević stavio je  mandat na raspolaganje. Nadzorni odbor, predsjednik Ljubo Pavasović,  nakon šest sati »obračuna«, došao je na utakmicu bez – odluke. Nastavak su im olakšali igrači i – Burić! Nevjerojatna predstava i Dinamo je, nakon Parka mladeži i Rujevice, poražen treći puta ove sezone. Sebe vratio u život, Rijeci otvorio put do naslova prvaka. Dinamo je, naime, sada udaljen, samo dva koraka. Razmak kojega Riječani moraju držati do obračuna s modrima na Rujevici 20. travnja…

Navijači i momčad Hajduka jučer su bili zagrljeni kao srasle grane. Nakon četiri dana nevjerojatna momčad – agresivna, tvrda, okomita, disciplinirana. Dinamo? Nije doputovao! Splićani su ih napali odmah, zabili gol i pojeli.

Rijeka je konačno raspetljala čvor – Inter. Nakon triju remija bez golova, naplatila je dugove s kamatama. Četiri pogotka jedne nove Rijeke. Momčadi koja više ne razmišlja što će suparnik, pa onda zaprijetiti iz kontre ili polukontre, nego preuzima odgovornost i konce igre i utakmice od početka. Rumunj Matei i švicarski Hrvat Gavranović promijenili su krvnu sliku momčadi koja je u prvom dijelu sezone, dok je bila na prvom mjestu, igrala – čekaj pa udari… Nije igrala liderski! Kazat će neki, nije bilo Mateija i Gavranovića… Može biti.

Susret s Interom pokazao je novu moć Rijeke. Napadački potencijal je poput lavine… Nezaustavljiv. Najavili smo četiri imena bomboniere, Gavranović, Tomasov, Bezjak i Matei. Zabili su prva dva, onda se ukazao i onaj koji je često zapostavljen, za kojega će Kek kazati da vrijedi više nego što ljudi misle – Bekim Balaj. Golčina! Kao da je na lopti iskalio bijes zbog grijanja klupe. Samardžić je druga priča. Slovencu je zabijanje golova  davno  prešlo u naviku. Sjećate se Superkupa, zabio je Dinamu nakon što je ravno iz automobila, putovao je iz Moldavije, istrčao na teren i zatresao mrežu. Ovaj je pogodak, međutim, bio najljepši do sada.

Hajduk je Riječanima odškrinuo vrata prema snovima – naslovu. Sada je sve u rukama Kekove momčadi. Nove ekipe u odnosu na prvi dio sezone. Kvaliteta  je više razine. Borba za mjesto u prvih jedanaest nikad izjednačenija. Nijanse i trenutačna forma (Močinić, Maleš…) odlučuju o tome tko će početi utakmicu.

Damir Mišković je u Nigeriji jučer proslavio 51. rođendan. Igrači Rijeke su ga u subotu počastili golovima i bodovima, ali i igrom, a onda  mu je tortu poslao »prijatelj« Marin Brbić, predsjednik Hajduka. Pobjeda protiv Dinama je uskrsno jaje radosti.

PS. Turci su bacili fetvu na Ivana Bebeka zbog jedog penala i nekoliko kartona. Turski portali divljaju, razumljivo, ali nevjerojatno je da razinu divljaštva i primitivizma prihvate i – Hrvati.  »Stručnjaci« koji mu kopaju po utrobi. Sadašnjeg i prošlih grijehova… Poziv na linč.  Lešinarenje je omiljena zabava.