Počelo je, nema koji mjesec. Mali studio, raspoložena ekipa, nešto novinara koji su tu po zadatku koji i nije najteži na svijetu, bezalkoholno piće u ime početka i puno dobre vjere kako se radi nešto što će, makar kome, biti blagotvorno.

Nazočnima je jednostavno bila draga činjenica da se u nas i to može, uspeti s internetskih stranica sve do nacionalne, javne televizije, pa još na račun humora, iliti satire, koja će nekom bit milija, nekom nemila skroz, ali u osnovi korektna, poštena i odlučna da se na uljuljka već da se razvija svemu usprkos. U novinstvu smo toga imali, pače u novinstvu smo imali Feral Tribune, satiru koja će dugo biti nedostižan uzor svima, jer je kroz iznimnu zajebanciju otvarala bolna pitanja nevaljanog društva i pridružene mu prirode. Lako je zamisliti kako jutrom ekipa marnih analitičara traži skrivene poruke u svim tim rimama, fotomontažama, ili u Dore što se netom probudila. Od tog’ nema boljeg i većeg. No, javni nam se servis, a bome ni komercijalni nisu ništa bolji, vazda libio uhvatiti u koštac s moćnicima koji ovu zemljicu i čine sjajnim materijalom za satirično. Lakše je napraviti veliki show, pozvati pjevače da pjevaju, redatelje stasale na ostavštini Antona Martija da režiraju, ili one vanjske producente da se muče ne bi li u nastojanju da prežive zadovoljili ukuse onih što im posla daju a opet da ne spuste vlastite kriterije ispod granica dobra ukusa. Satira se tu uvijek tražila između redova, u nekim usputno nabačenim sličicama, onako nenametljiva i neprimjetna. Pa se zbog mrvu hrabrosti da katkad nešto lane proslavio recimo Zoran Šprajc, makar je i Hloverka Novak Srzić imala dobrih trenutaka poput onog kad je zasjela u krilo ministru financija Ivanu Šukeru ne bi li kuću na Prisavlju spasila poreznog nameta.

Montirani proces

Zato je prvi dan snimanja prve epizode satiričnog »Montiranog procesa« u izdanju ekipe NewsBara bio od tolike važnosti, voljeli taj humor ili bježali na druge kanale provjeriti recimo što radi »Lud, zbunjen, normalan«. Zato je, nema dugo, bilo nekako svečano na tom prvom službenom danu snimanja, prve epizode »Montiranog procesa«, za Prvi program HRT-a.

A kada je već svečano, onda su se domaćini odlučili pokazati sedmoj nazovi sili gdjekoji insert iz onog što nas čeka. Kad tamo kviz na temu Hrvatske. Vidiš natjecateljica je i predsjednica RH, vidiš i čuješ da onaj u sredini govori k’o premijer Tim, ali ti na veselje daje tek onaj treći, smrtno ozbiljan. Svega mu, pa to je glas prvog potpredsjednika Vlade! Kako je samo glumac amater skinuo i glas i zabrinuti facijalni grč u prvog potpredsjednika! Na to će se narod smijati, prvo je što bi pomislio normalan čovjek koji živi u nekoj zemlji visoko uređene demokracije. Ove će ukinuti nakon dvije epizode, prvo je što pomisli prosječan Hrvat. I bi tako. Doduše, nisu se odvrtjele dvije epizode, nego njih čak šest, ali je sedam ovog puta bio zajeban neki broj. No, kako to već biva, da bi bilo valjane zabrane morali su se za to steći ili ispuniti i neki uvjeti. Onaj prvi i osnovni, morala se promijeniti vlast, kako državna tako i ona na Prisavlju. A što je vlast, hm, tankoćutnija, to je cenzura srcu draža. Valja stoga odati svako priznanje zastupniku HNS-a Goranu Beusu Richemberghu. Imao je čovjek pravo kad je poput kakva haiku majstora u malo riječi strpao sav jad i bijedu te strasne, a nesretne veze politike i javnoga servisa, kazavši po prilici – kada je na vlasti ljevica na HRT-u je kaos, a kada je na vlasti desnica e onda je na snazi cenzura!

O da je samo bilo biti na tren muha kakva, pa gledati kako v.d. šefica Prvog programa Ružica Renić Andrijanić čita scenarij te kobne sedme epizode. Je li se preznojila kad je vidjela kako scenaristi i opet dovode Karamarka i Petrova psihijatru na kauč da im pomognu spasiti vezu, ili je s veseljem uzviknula Hnip, hnip, hura sretna što će se baš ona moć u biranom društvu pohvaliti da je stala na kraj toj bandi neduhovitoj što satirom nasrće na potporne stupove ovog krhkog društva!? Bit će, lako je moguće, da je bilo i jednog i drugog i to taman toliko da se veselje egzekucije podijeli malo s kolegama, recimo s v.d. ravnateljem programa HRT-a Jozom Barišićem i v.d. glavnog ravnatelja Sinišom Kovačićem. Napisati u šturom priopćenju za otupjelu javnost kako se »Montirani proces« skida s ekrana jer je širio vjersku, nacionalnu i svaku drugu netrpeljivost, to i ne može smisliti jedan um, to može samo kakav politbiro.

Miriše na prošlost

Sva tu zapravo miriše na neka davna vremena, od tih par suho sročenih rečenica koje bi, valjda, trebale amnestirati sankcioniran govor mržnje u još jednog HNIP-ovca Marka Juriča i pokazati da je govor mržnje satira, a satira govor mržnje, do posvemašnjeg antitalenta i prčevitosti koja ne da razumu da odluči ponajbolje po PR HRT-a. Jer, ne bi li mudar propagandist pustio da se te četiri omražene epizode koliko ih je ostalo za emitiranja ipak do kraja odvrte, može i negdje u nedoba i na »prezrenoj« Trojci, pa da nema ni cenzora ni javnosti koja nikako da shvati koliko se čelnik HRT-a pati. Ovako, Montiranom reklama, javnosti kost za igranje, satiri pljuska, a privremanim čelnicima slaba nada da će ih ovakvi potezi i nakon šest mjeseci privremena vladanja ostaviti u foteljama, makar povijest uči da nikad tako ne bude. Jedino karkirani likovi iz serijala mogu biti sretni, jer ubuduće karikiranja biti neće, barem ne na ekranu javnog servisa. Tamo će biti neke misli, nekog tamo stoljeća.

A šteta je, makar je bilo za očekivati još onog trena kada je sedmoj sili pušten djelić snimke u kojoj mlad dečko savršeno skida glas i gestu prvog potpredsjednika Vlade. Šteta je i zato jer neslužbeni izvori tvrde da je bilo u HDZ-u pametnog svijeta koji je praktički tjerao svoje članstvo da odu i da se i ono dobro, ljudski našale u tom »procesu«, ali bez uspjeha. Šteta je i zato što isti ti izvori kažu da je premijer – čovjek je iz Kanade – imao žarku želju biti gostom u emisiji zadovoljan kako su »skinuli« boju i vratolomiju njegova glasa dok hrvatski govori. Ima pravo filmolog Nikica Gilić, nije taj »Montirani proces« bio najsjajniji na svijetu, ali je bio neki korak prema normalnoj, duhovitoj zemlji. Očito je za neke to bio korak previše.