Sukob između prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka i Mostova ministra MUP-a Vlahe Orepića oko prevlasti nad represivnim aparatom eskalirao je tijekom ovog tjedna. Sinoć smo svjedočili dvjema novim izjavama u kojima jedan drugome poručuju »zna se« tko kontrolira policiju – Karamarko misli da je to on, Orepić tvrdi da je jasno tko je ministar. Prije toga, Orepić je već smijenio dva ključna čovjeka u policijskom aparatu, od kojega je jedan, Vitomir Bijelić, upravo oduvijek slovio za Karamarkova čovjeka, još otkako je sadašnji šef HDZ-a i sam bio ministar policije.

No, da nije riječ samo o bezazlenim verbalnim eskapadama, pokazuje posljednja epizoda u ratu dvije vladajuće stranke – dokument koji je iscurio u javnost, a koji bi navodno trebao dokazati da je Orepić naštetio obrani generala Ante Gotovine pred Haškim sudom jer je topničke dnevnike čuvao kao suvenir. Jasno je da svjedočimo upravo »topničkom napadu« na Mostovog ministra policije koji je pod prekomjernim granatiranjem dijela službi pod kontrolom HDZ-a. Radi se o tome da HDZ u potpunosti želi ovladati represivnim aparatom, i tu nema nikave dileme. Po Karamarku, očito, »zna se« da je policija njegova.  

Sukob HDZ-a i Mosta oko MUP-a počeo je još tijekom pregovora o formiranju nove vlade kada je postalo jasno, da ako Karamarko ne prepusti kontrolu nad policijom manjem partneru, od vlade neće biti ništa. Na kraju je završilo tako da Karamarko kao bivši ministar unutarnjih poslova i bivši čelnik tajne službe  postaje potpredsjednikom Vlade s opipljivom polugom moći u vidu kontrole sigurnosnog sustava.

No, postoji kvaka: potpredsjednik Vlade nije i premijer. Orepić mu nije dužan podnositi račune. Karamarko se zabunio kad je pomislio da mu se neće ponoviti sudbina Ive Sanadera koji je iz sjene mislio voditi HDZ kad je imenovao Jadranku Kosor, ili niza drugih sličnih takvih slučajeva. On je očito svoju ulogu vicepremijera zamislio kao ulogu komesara, kojem će svi polagati račune, a naročito policija i obavještajne službe.

No, toga nema, Zakon o Vladi je jasan i sad se vidi da je Karamarko pogriješio kad je odabrao da bude potpredsjednik bez portfelja, odnosno bez konkretnog resora koji će voditi. I još je, nasuprot sebe, naišao na tvrd orah: ministar Orepić ima zavidnu profesionalnu karijeru i bivšem ministru Karamarku može, osim snagom glasova Mosta u Saboru, parirati i svojim profesionalnim integritetom.

Obračun je počeo, dakle. Tako brzo, niti dva mjeseca od izbora premijera, već ministar policije traži od sustava da ga zaštiti od curenja dokumenata iz obavještajnih ladica. Razočaravajuće.

No, bitka za Orepića zapravo je i biti ili ne biti za Most. Ako popuste oko Orepića, mostovci će izgubiti bitku do kraja i bit će po onoj staroj: »zna se« tko je šef. Zato je sadašnja bitka za MUP zapravo bitka za opstanak ove Vlade: paradoksalno, ona će opstati samo ako predsjednik glavne stranke koalicije, HDZ-a, ostane poražen u igri moći od Orepića i Mosta.

Svlada li ih i smijeni Orepića, ili mu samo nametne sve svoje kadrove plus preuzme SOA-u, vjerojatnije je da Vlade više neće biti jer takav Most onda vjerojatno u Saboru neće više davati podršku Karamarku. Teško da kapitulacija i demontaža Mosta može biti garant Karamarkove moći. Ipak bi se moglo dogoditi da bude obrnuto.