Polemika između Domagoja Miloševića i Zorana Milanovića u Saboru skrenula je pažnju na žalosno stanje u hrvatskom političkom životu. Prije četvrt stoljeća političari su se masovno pozivali na volju naroda, a danas se pozivaju na volju kreditnih agencija, koje rade za potrebe vjerovnika.
Zastupnik HDZ-a optužio je bivšeg premijera da nimalo ne drži do mišljenja tih agencija, koje već četiri godine snižavaju rejting Hrvatske. Ignoriranje njihovih preporuka, kaže, dovelo je do skoka zaduženosti države koja plaća više kamate od većine usporedivih zemalja. Milanović mu je odgovorio neka ne fetišizira rejting-agencije, jer su dosad napravile puno pogrešaka. On tvrdi da valja slušati što agencije i Europska komisija govore, ali da trebamo »raditi po svome«.
Milanovićevo stajalište nije oporbeno, već politički realno. Poput ostalih europskih premijera, Milanović je očito doživio loše iskustvo s Europskom komisijom, koja je – pozivajući se na alarme iz kreditnih agencija – diktirala državama surovu štednju kako bi smanjile deficite i dugove. Pogrešne preporuke Bruxellesa urodile su time da su države danas dužnije nego što su ikad bile.
Vlade ne smiju dopustiti da im kreditne agencije i finacijsko tržište diktiraju ponašanje. U tom slučaju, odluke političara su iracionalne, »vođene su panikom na financijskom tržištu«, kako kaže i profesor Paul De Grauwe iz Londonske ekonomske škole. Države imaju jaki lijek protiv panike koja nastaje prilikom skakanja kamata na dugove. Imaju središnje banke. One mogu tiskati novac i otkupljivati obveznice od država. Tako povećavaju ponudu novca na tržištu, pa kamate padaju, a panika nestaje. Tog lijeka latila se i Europska središnja banka (ESB) prije četiri godine, kad je izbio strah od lančanog bankrota prezaduženih zemalja eurozone. Kamate su naglo počele padati, usprkos tome što su agencije državama rušile kreditni rejting. Isti se paradoks dogodio Hrvatskoj. Kako su agencije njezin rejting gurale u smeće, tako je njezino zaduživanje postajalo lakše i jeftinije. Kad je Moody’s prošlog vikenda spustio rejting Hrvatske, kamate na dug nisu skočile, nego su blago pale. Danas su upola niže nego početkom 2012.
Ali nova Vlada kao da ne želi izvući pouke. Umjesto da potakne rast, zapošljavanje i stabilizaciju duga Hrvatske te da u tome angažira i središnju banku, premijeru Oreškoviću prioritet su štednja, smanjenje dugova i ostali recepti vjerovnika, s kojima se sastao u Kützbuhelu. Kao da Hrvatska prestaje biti država, pa više nema sredstava ni ideja za svoju zaštitu. Kao da postaje obično poduzeće, koje je prepušteno na milost i nemilost financijskim krugovima. Štoviše, glasnogovornici tih krugova tvrde da je Hrvatska »mala zemlja« koja im ne može pružiti otpor, čime sugeriraju da su Hrvati pogriješili što su ikad pomislili na stvaranje vlastite države.
Istina, svaki narod zna šutjeti i podnositi, ali povremeno se probudi i vladajuće strukture »neugodno« iznenadi. To se počelo događati diljem Europe. Uz današnje idolopoklonstvo prema međunarodnim financijskim krugovima – koje među političarima HDZ-a, Mosta i SDP-a još prevladava – takvo iznenađenje očito neće zabići ni Hrvatsku.
