Snimio Denis LOVROVIĆ
Neka politika prestane prigodničarski liti suze nad činjenicom da nam prijeti izumranje kad ne štiti trudnice od otkaza, ne pomaže ljudima s djecom da dođu do stana, ne štiti porodiljski dopust obavezujući poslodavce da svih 12 mjeseci isplaćuju cijelu plaću, kad iz godine i godinu reže besplatno studiranje, i tako dalje, i tako dalje. Zašto, recimo, 30.000 državnih stanova ne ponude jeftino na otkup obiteljima s djecom?
Moje kćeri, nećake i sve te divne mlade ljude oko nas trebala bi oduševiti najava o tih tisuću eura za svako novorođeno dijete. Vrijeme im je da rađaju i svaka pomoć im je potrebna. Cijele porodice mnogih iz te generacije i same su skoro na prosjačkom štapu, pa je jasno da sve što mladima treba za život i podizanje djece moraju stvoriti sami.
Ali umjesto da se raduju toj glavarini za bebe, mladi joj se, s podignutom obrvom, samo sarkastično podsmjehuju. A proračun koji je Vlada upravo poslala Saboru samo je zacementirao tu skepsu i gorčinu. Pa naravno da djece u Hrvatskoj i dalje neće biti, kamo sreće da u svakoj mladoj obitelji bude i jedno.
Jer, najprije, među proračunskim stavkama uopće nema novca čak ni za to populacijsko ohrabrenje od tisuću eura, o kome se u kampanji blagoglagoljalo s velikom pompom. Čak ni ministrica Bernardica Juretić ne zna kada bi taj program uopće mogao početi, niti odakle novac, a ni Svevišnji joj o tome još ništa ne javlja.
A onda treba samo još malo prošetati po proračunu pa da se kompletno sagleda ta prijesna laž ove vlasti, koja se, za izborne potrebe, klela u »naše« obitelji i »našu« djecu, a sada reže upravo nad njihovim glavama.
Pa dok se među svim faraonskim dodacima na dužnosničke plaće najavljuje jedino ukidanje naknade za odvojeni život u tri ljetna mjeseca kada Sabor ne radi (zbog čega im je uopće to »obeštećenje« ikada i trebalo?), Vlada HDZ-a i Mosta smanjuje subvencije za prijevoz srednjoškolaca za čak 94 milijuna kuna.
U prezaduženom HAC-u, koga samo ove godine čeka otplata duga od skoro 600 milijuna eura, mirno se dijele uskrsnice, božićnice i regresi (tko se u privatnom sektoru regresa uopće više i sjeća?), ali zato se u resoru ministrice rada Nade Šikić siječe fond za programe zapošljavanja.
Oko 200 milijuna kuna sustegnut će se na mjerama za jačanju tržišta rada. Subvencije u gospodarstvu se smanjuju. Štedi na budžetu za osnovne škole. Uzima se oko 160 milijuna kuna od ionako jadnog proračuna za obrazovanje i znanost, ali Vlada smatra da ima novca za povećanje vlastitih plaća za skoro 40 posto u ovom mandatu. Sredstva za pomoć Romima krešu se s 3 milijuna na samo 375.000 kuna pa će njihova djeca biti još deset puta manje integrirana nego što su sada.
Populacijska politika nije jeftina populistička dosjetka, nego široki set mjera pomoći obiteljima s djecom da bi im se olakšalo preživljavanje na vjetrometini tržišta i u konstantnom egzistencijalnom grču. Za djecu je potreban ugodan i siguran život, prvenstveno pristojno plaćeni posao, a ne uzvišene fraze i nacionalna demagogija.
Neka politika prestane prigodničarski liti suze nad činjenicom da nam prijeti izumranje kad ne štiti trudnice od otkaza, ne pomaže ljudima s djecom da dođu do stana, ne štiti porodiljski dopust obavezujući poslodavce da svih 12 mjeseci isplaćuju cijelu plaću, kad iz godine i godinu reže besplatno studiranje, i tako dalje, i tako dalje. Zašto, recimo, 30.000 državnih stanova ne ponude jeftino na otkup obiteljima s djecom?
Naravno da ćemo se svi lako složiti da je jednokratni stimulans od 1.000 eura po novorođenčetu zgodna stvar. Ali ako je samo to, to je, bratbratu, ništa.