Predsjednik Vlade Tihomir Orešković u svoj je ured iznenada uveo dužnost glavnog koordinatora među ministarstvima, a na to mjesto imenovao Jakšu Puljiza, nestranačkog čovjeka iz SDP-ove Vlade. Tim neočekivanim potezom neizravno je priznao da zasad ne kontrolira Vladu koju vodi. No, pitanje je hoće li tim potezom kontrolu zadobiti.
Upućeni znaju da nijedna Vlada ne može uspješno raditi bez koordinacije među ministarstvima. Kad premijer i ministri dogovore politiku Vlade, potrebno je osigurati i njezinu provedbu, kroz usklađenu suradnju ministarstava. U zapadnim parlamentarnim sustavima za koordinaciju u vladama zaduženi su uredi premijera, koji zapošljavaju po nekoliko stotina najboljih državnih činkovnika. Takve urede imaju njemački kancelar, britanski, mađarski, bugarski, slovenski i drugi premijeri.
Hrvatska Vlada nema klasičnog premijera, već predsjednika Vlade s malim uredom, a za koordinaciju su zadužena tri potpredsjednika. Trenutačno, prvi je potpredsjednik Tomislav Karamarko, koji usklađuje unutarnju i vanjsku politiku. Drugi je Božo Petrov koji usklađuje društvene djelatnosti. No, zbog nepoznatog razloga, Orešković i vladajuća koalicija »zaboravili« su imenovati potpredsjednika za gospodarstvo.
Zbog tog propusta Vlada od početka ne može normalno raditi. Počela je mijenjati Zakon o Vladi kako bi situaciju prilagodila Karamarku i Petrovu. Svaki je dobio mali dio ovlasti trećeg potpredsjednika. Međutim, i dalje se ne zna tko usklađuje ministarstva gospodarstva, poduzetništa i obrta, regionalnog razvoja i europskih fondova. Nije jasno tko usklađuje investicije i mnoge druge poslove, to više što prvi i drugi potpredsjednik Vlade u javnosti istupaju neusklađeno, a predsjednik HDZ-a zaokupljen je i stranačkim izborima.
U taj vakuum utrčao je Orešković i postavio »glavnog koordinatora« u uredu predsjednika Vlade. Možda je to znak da će i hrvatska Vlada, poput drugih, s vremenom dobiti pravi ured premijera, koji će potpredsjednike učiniti nepotrebnima. No, dok postoje potpredsjednici, nepotreban je premijerov glavni korodinator za ministre, jer toga nema u zakonu. Očito, Orešković je u vakuumu sebi napravio premosnicu i prisvojio ovlasti trećeg potpredsjednika Vlade. To je posljedica nemara vladajuće koalicije koja do danas nije osigurala uvjete za normalan rad Vlade. Sve se rješava u hodu, kako koji problem naiđe.
No, izvjesno je da će zbog takve »dvojnosti« u koordinaciji, koju je preko noći uveo premijer, u Vladi doći do novih trzavica. Pitanje je hoće li se Puljizovi poslovi ponekad preklapati s Karamarkovim i Petrovljevim. Hoće li sjediti na sastancima Vlade i užeg kabineta, ili će ministre usklađivati samo iz ureda premijera? Kad izbije kritična situacija, hoće li ministri slušati Puljiza koji, poput premijera, nema izborni legitimitet, niti je član HDZ-a ili Mosta – ili će radije slušati svoje stranačke čelnike. Mnogo je toga nejasno. Kad je Orešković izvadio iz šešira glavnog koordinatora, otvorilo se i pitanje ima li ova Vlada, zapravo, dogovorenu jedinstvenu politiku koju bi netko mogao usklađivati. Čini se da nema.
