Davno je bilo, ali je bilo ovako nekako. Valjda da sam sebi dokaže kako uvijek može gore, puk s ovih prostora što se više ne smiju regijom zvati, u doba dok je regija jedna država bila, voljelo se, da prostite, zajebavat’ s Albanijom.

Može Mujo i Haso, a može i vic na račun Albanaca. Djeci se tako rado pričala fora koja pita – kako u Albaniji počinje televizijski program!? Dječurlija bleji, a starci se ne daju, već sami sebi odgovaraju: »Dobra večer, gospodine predsjedniče!«. Pa se slatko nasmiju, jer vic kazuje kako nema nego jedan televizor tamo, a taj je u predsjednika, pa je logično da se voditeljica ili voditelj samo njemu i obrate. A i vođa je, pa je red. Vrag će ga znati spominju li se ovog vica čelnici Domoljubne koalicije, poglavito predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Lako moguće da im se duboko zasjekao negdje u memoriji s obzirom na žestinu kojom ovih dana nasrću na HRT. Žestinom i retorikom taman takvom da se čini kako Karamarko, baš kao i Predsjednica RH ne bi imali ništa protiv da se danas sutra neko njima drago lice pojavi pred Dnevnik HRT-a, pa poruči: »Dobra večer poštovana Predsjednice, dobra večer prvi potpredsjedniče! I neće to, dakako, biti zato što nitko drugi TV prijemnik nema, već zato što je ovaj narod jednako HDZ, i kad pričaš protiv HDZ-a pričaš protiv hrvatskog naroda, kako to lijepo detektira prvi potpredsjednik i predsjednik HDZ-a. A s narodom nema šprdnje. Tako, naime, uči Predsjednica, ona u koje je profinjen, vrhnarodski osjećaj za satiru. Začudan je niz žestokih opaski što ih je na račun HRT-a imao potrebu iznijeti Karmarko. Ajde, lako što kazuje da je javni servis televizija jedne stranke, SDP-a dakako, to mu dođe k’o folklor da ‘veliki’ jedne druge optužuju da su ubili javni servis i da su instalirali svoje ljude da im kuću na Prisavlju vode i program slažu. Ali kad krene analizirati pa nalaziti kako novinari javnog servisa karikiraju i sotoniziraju HDZ i domoljube u cjelini, makar komercijala ništa više milosti nema prema aktualnom političkom trenutku koji zaslužuje sve samo ne milost, to već pomalo izlazi izvan granica folklora i vodi ka nekoj, lako moguće, opasnoj frustraciji. Ne vole ga novinari!? Pa sve i da ga ne vole, kad si političar od formata moraš to izdržati, a ne da k’o Milijan Brkić, mladenački preko Facebooka, ideš korak dalje dok bez ikakvog dokaza nabrajaš sve te mračne bjelosvjetske sile koje HRT vode.

Kolo unatrag

Zato će Domoljubna koalicija smijeniti sve, a javni će servis disati  kako mu narod kaže, a narod je, valja stalno imati na umu, čisti HDZ! Taman da HRT uređuje HDZ kad je HDZ narod i kad onih koji su drugačije glasali na izborima valjda i nema. Nego, što to tjera Karamarka i drugove da se ovako žeste, a da pri tom još pojma nemaju koga bi stavili u fotelju Glavnog ravnatelja? Spominju se kao mogući motiv unutarstranački izbori i potreba čelnog čovjeka HDZ-a da na valu te borbe protiv svega crvenog izbore dobije, kad se drugih nekih uspjeha i talenata osim tjeranja ideologije i ne vidi. Tu je negdje, možda, i potreba da se barem iluzija stvori kako se ima štogod pod kontrolom i kako nije baš da se sve Most pita. A opet, nije li baš Mostov čovjek Ivan Kovačić taj koji je izišao prvi javno s potrebom da se smijeni Glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana!? Kako to ide, nije bome uopće toliko fantastična ni ona priča u kojoj je glavni lik Dragan Lozančić, jer ako su se onomad tadašnji predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović dogovorili kako će premijer dobiti Lozančića za šefa SOA-e, a Predsjednik Radmana za šefa HRT-a, ‘ko kaže da se opet nije sudba Lozančićeva sparila nekako sa sudbom HRT-ovom.

Samo, sve se to i opet čini tanko da bi objasnilo ovoliku potrebu da se HRT gazi. Moglo je sve fino i polako, kad odavna nismo u onom nekom ‘vrdoljak’ dobu i kad je već SDP prije par godina stvorio idealan alat da se Prisavlje bez puno truda osvaja. Baš kao da će vladati sto godina, i baš kao da ih istinski javni, neovisni servis ne zanima, lijepo su promijenili Zakon o HRT-u, propisali da ravnatelja bira saborska većina, vratili kolo unatrag uvjereni da se nema što čekati sa smjenom tadašnjeg ravnatelja Josipa Popovca, niti da se ima vremena čekati mjesecima da se Programsko vijeće HRT-a i Nadzorni odbor usuglase oko najboljeg. Priča kaže kako su tada neki dobronamjerni ljudi kojima su medijski zakoni u opisu posla, SDP-ovim saborskim kreatorima svega medijskog dolazili pa govorili kako će zabludu SDP shvatiti onog dana kad im Milijan Brkić bude birao ravnatelja.

HRT je plijen

Nisu vjerovali, ma danas se eto događa. Faraonske ravnateljske ovlasti uskoro će imati netko drugi, a ne čovjek koji je novinare što prate HRT proglašavao nositeljima zla, onaj kojeg braniti nemaju namjere ni strukovne organizacije na HRT-u, recimo Ogranak HND-a pri HRT-u koji dok oštro prosvjeduje zbog napada političara, u isti čas podsjeća kako koji je više puta interno i javno upozoravao na dubiozne programske odluke vodstva kuće, nezakonite otkaze i sukob interesa. Elem, u ovih 20-tak godina krhke nam samostalnosti nikada nitko nije bez fige u džepu ni pokušao od HRT-a učiniti istinski javni servis. Politici je vazda HRT bila igračka, a dijelu zaposlenika te političke mijene vazda su bile samo prigoda da se ušićari štogod u ime karijere, plaće i nazovi ugleda. Svi istinski pokušaji da se profesionalizira veliki pogon u pravilu su završavali neuspjehom, ako ne i podsmjehom onih koji najbolje plivaju u neredu. HRT je plijen bio, plijen, na žalost, ostao, bilo da ste premijer koji se HRT-om nikada nije bavio već je to nemušto prepuštao drugima, ili prvi potpredsjednik Vlade koji ne krije kako će u njega biti i sukno i škare. Samo, u krivu je Karamarko ako ne vidi da ovo nisu 90., makar se silom tako želi. Ugasiti javni servis, odnosno staviti ga pod svoje, danas ne znači ni pola kao nekad, makar oba Treća programa po cijeli dan govorili samo o povijesti kako je vidi ministar kulture. Reuters se odavno ne može zaustaviti, satira se ne da satrti, informacije cure na sve strane koliko god »narod« slavina silom zatvorio, i da se tristapedeset motrištaraca zajedno s Hloverkom Novak Srzić instalira na HRT, da je Miljenko Manjkas ravnatelj a Ivan Jabuka opet u stolcu od Dnevnika, svejedno će se naći netko tko će reći narodu da su se našli usred lošeg vica.

»Dobra večer gospođo Predsjednice, dobra večer prvi potpredsjedniče – ovo je Dnevnik!« Samo, tko će to gledat, a tko će viceve pričat!?