Ako Hrvatska u ičemu napreduje svakoga dana u svakom pogledu, to je totalni pad vjerodostojnosti institucija, a pogotovo njihovog međusobnog funkcioniranja. Najnoviji primjer je svađa Ustavnog suda i DORH-a oko ženske kvote, iz koje je proizašlo da u DORH-u smatraju da Ustavni sud na njih vrši snažan udar i pritisak, dok iz Ustavnog suda, kao i obično, samo šutke šalju svoje odluke ili kao u ovom slučaju, »upozorenja«.

Slučaj ima više slojeva. Prvo, ženska kvota. Dvije institucije vlasti svađaju se  treba li političke stranke kazniti, i kada, zbog zanemarivanja ženske kvote pri formiranju lista za Sabor. A kad je ženska kvota u pitanju, tu nitko nije nevin: za prošlog mandata vladajući SDP je predlagao da se liste bez 40 posto žena odbiju i da nemaju pravo ići na izbore.

Onda su tumačenja Ustavnog suda bila takva da se našlo kompromisno rješenje da se te sankcije pretvore u novčane, a ne prohibitivne. A onda se pokazalo da od manjka žena ipak više pati Domoljubna koalicija nego SDP. Svi su ipak izašli na izbore, a rezultat? Nikad manje žena u nacionalnom parlamentu. Toliko.

Drugo, odnos dviju poluga pravosuđa, DORH-a i Ustavnog suda. Odavno smo se uvjerili da je Ustavni sud ispolitizirana institucija, ne samo načinom izbora tih ljudi u Saboru, već i vlastitim postupanjem. Pretežito prohadezeovski sastav Ustavnog suda rušio je odluke Milanovićeve vlade, a ovi su ih nazivali »ljudima u crnim togama«.

Nije teško zaključiti da je Ustavni sud i sada, napadom na Dinka Cvitana koji vodi DORH, zapravo napao određenu politiku i, možda, nagovijestio da se uz ostale smjene u državi s novom vlašću možda sprema i ta smjena. Osim što će Cvitana biti teško rušiti jer njegovi su rezultati dobri. No, dobri su i Lozančićevi. S druge strane, možda i sam šef DORH-a Cvitan to osjeća, pa se zbog toga i usudio tako oštro uzvratiti.

A tu dolazimo do treće razine: opstojnosti i oblika Ustavnog suda. I on sam je zapravo samo moneta za potkusurivanje političkih stranaka i dnevne politike. Zna se da je Milanović za svog mandata razmišljao i o tome da ga se čak ukine, ili bar preoblikuje. Onda se najavljivalo da će se nova HDZ-ova vlast baš rušiti opstukcijom izbora novog sastava Ustavnog suda koji upravo slijedi. A sada je na djelu najnovija verzija, da će SDP dapače konstruktivno sudjelovati u dogovorima oko izbora novog Ustavnog suda za koji treba dvotrećinska većina i dogovor s HDZ-om i Mostom. Razlog jednostavan – neki od SDP-ovih doajena baš žele završiti karijeru na tom mjestu, poput Josipa Leke i Ingrid Antičević-Marinović, pa to sada ipak konvenira svima. Uhljebionica.

Za to vrijeme, Ustavni sud kao i obično »dere« u hadezeovskom tonu. Ako postoji jedna razina vlasti koja je uvijek pretežno bila pod utjecajem HDZ-a neovisno o izvršnoj vlasti u državi, to je bio baš Ustavni sud. Naravno, jer mandat sudaca traje toliko dugo da obuhvaća dva mandata  izvršne vlasti, a SDP nikad nije bio u Banskim dvorima duže od četiri godine. No, zapravo, Ustavni sud izgubio je zbog svoje politizacije status najvišeg autoriteta u državi, reputacija mu je postala loša, a primjeri poput jučerašnjeg gdje udara čak i na DORH, ne pomažu da taj status bude bolji.  Kriza institucija u Hrvatskoj je evidentna, to je opasno za sustav, a Ustavni sud je samo jedna od naših kula od karata.