Leganda o Ćirinom »Bijelom šalu« (Dinamo je osvojio naslov nakon 24 godine…) počela se pisati kada je trener svih trenera izgubio od Rijeke u Maksimiru. Preciznije od Marijana Brnčića (1:2), u režiji Radovića (26 golova, prvi topnik lige) i Desnice.

Rijeka je 1980/81. godine dvaput dobila Dinamo. Na Kantridi je Ćiro Blažević modrim lavovima oderao kožu (3:0), a kada je u pola sezone preselio na njihovu klupu, izgubio je od kuma Brne! Bila je to druga riječka pobjeda u Maksimiru u prvenstvenim susetima, nakon one iz 1965. godine (3:2), kada je tri gola postigao Tonči Gulin, Splitovac, jedan od najboljih napadača Rijeke svih vremena. Trener veliki Stojan Osojnak (93 godine u lipnju). Igrali su Jantoljak, Milevoj, Naumović, Vukoje, Radaković, Mile Tomljenović…

Osojnak i Brnčić, Riječani koji su igrali u Dinamu, u prvom licu pisali povijest Maksimira. Osojnak je golom Crvenoj zvezdi u posljednjoj minuti, donio naslov prvaka 1954. godine, Brnčić je bio jedan od najboljih igrača ekipe koja je osvojila Kup Velesajamskih gradova (1967). Za Stjepana Lamzu, koji je u alkoholiziranom stanju pao na glavu s balkona Vile Rebar. Igrao je za Rijeku jednu sezonu… Najveći dinamovac koji je igrao na Kantridi! Za njega Brnčić tvrdi da je najbolji igrač Dinama svih vremena, »desetka« kakve nije bilo u Maksimiru. Lopta kao u švicarskoj banci kada ne znaš što ćeš s njome. Ili ti suparnik ne da izaći iz klinča.

Stojan Osojnak, Marijan Brnčić, za bivše države, Nenad Gračan, dvaput, Ivan Katalinić i Dragan Skočić u HNL-u, autori su povijesnih pobjeda u Maksimiru. Povijesne iz jednostavnog razloga jer je riječ o šest uspjeha u 69 godina! Za utjehu navijačima Rijeke i Dinamo je u jednom razdoblju postio na Kantridi skoro 30 godina!

Dinamo u Maksimiru nije izgubio gotovo pet godina, od srpnja 2010. kada je Gračan smijenio Zajeca (2:1). Matjaž Kek mogao bi postati šesti trener koji će lavovima izvaditi zube u Maksimirskoj šumi.

Napravio je to već jednom, prije dvije godine (1:0, Tomečak) u finalu Kupa Hrvatske. Tada je triput svladao Zorana Mamića i Rijeka je osvojila dva trofeja – Kup i Superkup! Sada je ulog – naslov prvaka.

Istina je, samo jedna utakmica, tri boda, ali prokleto bitna. Za Rijeku, ali i za Dinamo! U nedjelju se u Maksimiru ističe kandidatura za naslov. Rijeka mora pokazati može li detronizirati deseterostrukog prvaka, natjerati Zdravka Mamića da »proguta« svoju izjavu da će Dinamo još deset  godina biti prvak…

»Nisu igrači bitni«, uvjeravao me jučer ujutro jedan poznati riječki ugostitelj (naravno, hajdukovac), »već su suci ti koji kroje ljestvicu i dijele naslove. Znaš dobro… Uostalom, vidjet ćeš u nedjelju!«.

Možda sam naivan (još uvijek ?), prevrćem očima kao svraka na južini, uvjeren da ipak nije sve namješteno. Da je sport, u ovom slučaju nogomet, čistiji i pošteniji od – politike!

Govori jučer dobro raspoloženi Kek da ga ne zanimaju nikakve igre izvan terena, samo zeleni travnjak. Ne želi polemiziraati o sucima, dovoljno je potrošio energije. »Vučemiloviću vjerujem sto posto!«, zaključio je Kek. Rastjerao bijele miševe sa zidova opterećenih sucima i suđenjem…

Rijeka u Maksimiru je i »Kekova priča« o trenerskom životu na rubu kratera. Posljednju je utakmicu mogao dobiti u 93. minuti (gol šansa Radoševića), a znao je gubiti već u svlačionici…

Vjeruje u snagu kolektiva i vrhunsku suradnju u obje faze igre. Utakmica izazova i velikog zadovoljstva, utakmica za koju se mukotrpno radi. Za takve se predstave žrtvuje.

Neće biti Leškovića i Samardžića, hoće li priliku dobiti Frane Ikić? Naravno, pitanje bez odgovora, Kek će samo kazati da ništa neće mijenjati u filozofiji igre, jer nema vremena za ekshibicije… Figura za figuru? Možda! Ili trenutak inspiracije. Nekim trenerima dolazi u jutarnjim satima.

Dinamo i Rijeka najveća je utakmica u Hrvata posljednjih nekoliko godina, otkako je Damir Mišković na zapovjedničkom mostu, a Matjaž Kek za kormilom bijelog broda radosti i veselja s Kvarnera.