Svoju i političku dosljednost Mosta saborska zastupnica Ines Strenja Linić pokazala je i jučer glasajući na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost protiv rasprave o smjenama u sigurnosno-obavještajnom sustavu iako je prošli tjedan upravo ona u ime Mosta dala potporu imenovanju Ranka Ostojića obrazloživši to potrebom da se raspravi o Lozančićevom razrješenju.

I sam Božo Petrov, drugi potpredsjednik Vlade, koji se čak i sastao s Lozančićem na zgražanje Domoljubne koalicije, podvio je repinu, pa je razrješenje šefa SOA-e pitanje dana, a ne je li prekršio zakon ili ne, što su u Mostu na početku isticali kao meritum, da bi sada puhali iz sve snage u HDZ-ov rog.

Ines Strenja Linić otvorila je Pandorinu kutiju pokrenuvši hajku na Upravu HNK Ivana pl. Zajca podmećući kukavičje jaje krivice intendantu Oliveru Frljiću za nešto što se događalo davno prije njegovog mandata, ultimativno zahtijevajući njegovo saslušanje, valjda kao kompenzaciju za odustajanje dan kasnije od rasprave o Lozančiću!

Bumerang se vratio, pa je javnost saznala kako je ona koja je prva bacila kamen svoj stan tom istom Kazalištu, koje je Revizija za nepravilnosti prozvala još 2004. godine, uredno iznajmljivala sve do 2007. godine za 450 eura mjesečno.

Stan u Zagrebačkoj 10 u Rijeci koji je od Grada Rijeke najprije dobila u najam kao ratni vojni invalid 1995. godine, a potom u skladu sa zakonom otkupila za 22.375 kuna, Ines Strenja Linić naziva dvosobnim iako u ugovoru o najmu s Kazalištem stoji da je trosobni.

Njegova površina je 89,27 četvornih metara, a iznošenje tih podataka Ines Strenja Linić smatra kao »potpuno neosnovan način kojim se pokušava diskreditirati javnu osobu« jer je na prihode od iznajmljivanja »uredno platila porez«.

U evidenciji RI.STANA o otvorenim stavkama za zajedničku pričuvu Rumat stoji da za taj stan koji je Strenja Linić kupila od Grada  od 1. siječnja 2006. do 1. prosinca 2015. nije podmireno  15 faktura. Ukupno 7.107,95 kuna.

Je li to »zalaganje za svoj grad« i poticanje njegovog »gospodarskog, političkog i kulturnog boljitka«, kako je svoj istup u Saboru branila zastupnica Ines Strenja Linić koji su njezini partneri iz Domoljubne koalicije spremno prihvatili na volej u svom političkom obračunu s Oliverom Frljićem i ostalim neistomišljenicima, koji su uostalom otvoreno prije izbora i najavljivali, kao i zatiranje slobode govora?

Vjerodostojnost se u politici stječe dosljednošću, baš kao i povjerenje birača.

A nju su u raspravi o riječkom kazalištu koju je kao lavina pokrenula Ines Strenja Linić najviše izgubili zastupnici SDP-a, pogotovo oni iz Rijeke, koji ne da se nisu javili za riječ, nego ih nije ni bilo u sabornici dok su se satima valjale laži i objede, te otvorene prijetnje njegovim čelnim ljudima.

Valjda su im unutarstranački izbori važniji od tamo nekog Frljića na kojem, za razliku od Hasanbegovića, ne mogu skupljati političke poene.

Nikoga da kaže da je nova Uprava startala u rujnu 2014., nikoga da se usprotivi političkim diskvalifikacijama, nikoga da zaustavi taj prijeki sud huškanja na zločin.

Nikoga da pomisli na bilo koji način isušiti tu močvaru koju su bez borbe zauzeli krokodili.