Kraj ili beskraj

Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

Zlatko Dizdarević

14. veljača 2016 18:31

Reuters

Kako je bilo moguće do sada u vezi sa Sirijom u ovolikoj mjeri izmanipulirati fakte, opipljive dokaze realnosti i puku logiku. Otkud toliko slijepo vjerovanje većeg dijela javnosti manipuliranim zaključcima

U Siriji – od danas sedam dana do pobjede ili poraza. Tako kazu u četvrtak uveče  Kerry i Lavrov. Ili kraja bez znanja šta to znači. Kombinacija je bezbroj i svako tu može pronaći ponešto za sebe. Osim onih hiljada i hiljada što su pod zemljom, razorenih budućnosti i snova, unakaženog smisla života. A mnogi glavni krivci spakovat će se i otići kud koji, svako na svoju stranu, u nove ratove. Svjetska birokracija nastavit će da živi tražeći naknadno, u pravilu kasno, krivce za stare i aktere novih sukoba, onako kako im planetarni biznis, interes i kriminalne politike nalože. Ratovi su postali sjajan posao vječitog i neprekidnog traganja kobajagi za – mirom u svijetu. Došlo je skoro do kraja i sada je samo pitanje hoće li se dosegnuti kraj, ili će se priča otegnuti u – beskraj.

Minule srijede, kažu, nakon velikog pritiska tzv. pravdoljubaca na Moskvu kako bi se zaustavilo bombardiranje »nevinih civila« u i oko Aleppa (jer to, naravno, samo Damask i Moskva rade) sa Zapada su upitali Ruse, može li prekid vatre i nastavak prekinute konferencije u Ženevi. One što je obustavljena, oficijelno,  jer na nju »istok« nije dopuštao pristup terorističkim organizacijama, a navodno osloboditeljima, dok »zapad« nije dao pristanak za učešće Kurdima iz Sirije.

Moskva je odgovorila da je spremna  za razgovor o modalitetima  prekida vatre i za nastavak konferencije, ako se slože oni što su je napustili. Dakle, tzv. »umjerena opozicija« koja bi da joj se kao partneri pridruže i neumjereni teroristi. Zapravo, na dan prekida početnih pregovaračkih ispipavanja u Ženevi, prvog februara, sirijska vojska, Hezbollah i još neke snage lojalne Assadu presjekle su koridor između Aleppa i džihadista u jednom kvartu u istočnom, starom dijelu grada. »Zapad« je odmah priopćio da je riječ, navodno, o odsijecanju cijelog Aleppa od svijeta, o humanitarnoj katastrofi na pomolu, zločinu režima i njihove vojske, o drami koju treba zaustaviti. Rečeno je da je prema Turskoj krenula nova lavina izbjeglica, odande spominju već blizu tri miliona ukupno do sada pristiglih. Ukratko, kataklizma za jadnu Evropu… Merkelova  koja je odmah dojurila u Tursku spašavajući sebe kod kuće a EU od potopa novog vala, izjavila je ganuto – kažu mediji – da  su »scene patnje oko Aleppa strašne«. Svi očekuju potpuni kraj Aleppa.

Začudo, i CNN se odjednom javlja minulih dana odande, vele da je slika drugačija tamo gdje režim drži stvari pod kontrolom. Ljudi rade, pijaca funkcionira, kupuju voće, kruh i druge potrepštine. Generatori brekću koliko mogu, iz grada se može slobodno i izaći i u njega ući. Priču u privatnom razgovoriu telefonom sa Aleppom potvrđuje i bračni par što je poodavno završio medicinu na ovim prostorima, pa se odselili u Siriju i kao ljekari se smjestili u dijelu Aleppa u koji su stigli »umjereni revolucionari«, opljačkali im stan i ordinaciju, istjerali ih napolje i ovi na vrijeme pobjegli pod kandže Assada i njegove vojske. I ne žele odatle nikuda dok se ne budu mogli vratiti svojoj kući u kojoj su, kažu, lijepo i sretno živjeli godinama prije.Ko onda čini »strašni egzodus« iz Aleppa što hrli prema turskoj granici. Uglavnom porodice džihadista, do prije neki dan ih je bilo oko sedamdeset hiljada, »sa sabljama«, kako su ih zvali tamošnji Sirijci. Sada su ogorčeni na Ameriku koja ih je, kažu, ostavila na cjedilu. »Gurnuli ih u rat pa napustili…« 

Odgovor Rusije Zapadu, prije svega Americi i tim »umjerenim« džihadistima, bio je da konferencija može početi prije zakazanog 25. februara, a da prekid vatre pod određenim okolnostima može nastupiti prvog marta. Ti se uslovi u ovakvim okolnostima zovu  zahtjevi za ustupcima pod okolnostima pobjede, odnosno poraza. Vojnog, naravno. Uključujući deblokadu onog kvarta u starom gradu u Aleppu kojeg drže okupatori. Teško je naći drugu riječ koja bi pokrila neobični vokabular zapadnih i još nekih političara što oslobodilačku vojsku Sirije, suverene države članice UN-a, nazivaju okupatorskom. No, to su nijanse priče o propagandnom pranju uma u vrijeme zauzimanja pregovaračkih pozicija. Interne informacije odande kažu da Assad i njegovi saveznici nude varijantu oslobađanja Aleppa bez krvi. Takozvani »umjereni« teroristi vele da ni spram mrtve glave sa Assadom neće za pregovarački sto. Teška situacija.

Realnost je naizvrat. Mnoge navodne istine onih što su došli tamo da osvoje, pobijedile su.

Ko bi se sad u svemu ovome snašao slušajući, recimo, turskog predsjednika Erdogana koji dramatično i patetično uzvikuje zblanut navodnom izdajom Washingtona, »Hay America…šta to radite, na čijoj ste strani, našoj ili Kurda…!« Onda im drži lekcije o prijateljstvu i neprijateljstvu, o savezništvu i izdajama, o moralu ljudskom i ratnom. I ambasadora Johna Bassa su zovnuli da mu izraze zgražavanje jer glasnogovornik State Departmenta Kirby kurdsku Stranku demokratske unije (PYD) ne vidi kao terorističku organizaciju ili, preciznije, ne  definira je kao »sirijski ogranak terirističke PKK u Turskoj!« Pa su tih dana zaprijetili, sinhronizirano sa tradicionalno eto baš demokratskom  Saudijskom Arabijom da će vojno, kopnenim snagama intervenirati u Siriji. A ministar vanjskih poslova Rijada Adel al-Jubeir javno se pohvalio kako je od državnog sekretara SAD-a Kerrya dobio i saglasnost za tu operaciju… Sve se, naravno, uklopilo u orkestrirano zapomaganje globalnih međunarodno – humanitarnih mehanizama kako treba odmah zaustaviti tragediju što će nastati oslobađanjem Aleppa od – islamskih terorista!Prethodno, povijest je već oprana. Kurdi što se u Siriji bore za elementarni opstanak i dignitet, pravo i pravicu zemaljsku i nebesku, u Ankari su odavno bespogovorno definirani kao teroristi i ne može se zamisliti drugačiji stav o tome. Ko drugčije kaže, kleveće i laže! A za tu klevetu, zna se, glavni i ostali urednici uglednih novina već su po zatvorima gdje im se spremaju, kako javljaju mediji, i kazne na doživotne robije čak i višekratne ! Te  im je kazne, usput, nedavno obećao javno predsjednik Erdogan, odjednom najpoželjniji partner Evropske Unije i tamošnjih lidera. Jasno i humanitaraca kojih nije bilo nigdje kada su tzv. umjereni revolucionari »oslobađali« Kobane i Aleppo.

Ruski pregovarački prijedlog o obustavi vatre prvog marta, dakle od danas za sedamnaest dana, Keryy bi uz otvaranje koridora za humanitarce volio svakako da pomjeri što je moguće više naprijed, u ovaj mjesec, februar. Logika mu je jasna. Assadova vojska koja oslobađa Siriju od terorista naoružanih do zuba u te dvije sedmice i još tri dana plus, puno će posla završiti i time silno ojačati pregovaračke pozicije. I ovih dana se već javljaju »oslobodioci« iz sela i gradova po Siriji predlažući vojsci razmjenu okupacije za mir prije nego što vojska po taj mir dođe na tenkvima. Posebno onim najnovijim ruskim T-90A koji tamo već čuda prave. Istovremeno, javljeno je u četvrtak da su i Amerikanci, navodno, bombardirali devet ciljeva u Aleppu moćnim avionima A-10. Znači li to da militaristi unutar Washingtona žele podići dramu na novi, viši nivo, možda i mimo Karrya. Ako je tako, onda Obama ima unutrašnji problem. 

Ništa manje bijesa zbog »američke neodlučnosti u odgovoru Putinu« ne pokazuje ni Evropa, posebno Francuzi i dijelovi struktura u NATO-u. Nije čudo, bilo kakvim dogovorom između Rusa i Amerikanaca, koji je poprilično izvjestan, nakon stoljeća neraskidivih veza između Pariza i Londona sa jedne, i Bliskog istoka sa druge strane, ova priča odlazi u povijest.Amerikanci imaju puno razloga da prihvate povlačenje iz ove priče pod uslovom da nisu poraženi. Bliski istok polako gubi nekadašnju važnost, interesi se sele na daleki Istok, pa Bijela kuća, sada pred smjenu, nema nikakvog razloga da ulazi u novu vojnu avanturu, nakon Afganistana i Iraka. Zajednički jezik sa Rusima otvara im takvu mogućnost. Na užas tamošnjih partnera. Rusima ostaje da mudro i s mjerom dimenzioniraju svoj dobitak vraćanja na veliku scenu. Ako ta mjera ne bude prihvatljiva za većinu tamo, neće biti ni mnogo ljubavi za Moskvu u regionu. No, to je za poslije rata.   

Kako je bilo moguće do sada u vezi sa Sirijom u ovolikoj mjeri izmanipulirati fakte, opipljive dokaze realnosti i puku logiku. Otkud toliko slijepo vjerovanje većeg dijela javnosti manipuliranim zaključcima. Kako je dostignuta tolika relativizacija svjedočanstava o zbivanjima u Siriji, i ne samo tamo, već i u Iraku, Libiji, o realnosti Irana i stanju tamo. Ogromna mašinerija političkog biznisa u kojem su potpuno napušteni nekada poštivani međunarodno – pravni okviri, melje pred sobom: U Siriji, sve što ima veze sa sirijskom državnom organizacijom za veći dio javnosti na Zapadu i dalje je zločinačko i okrenuto protiv vlastitog naroda. Teroristi regrutirani kod kuće, poput koljača Ahrar al Shama, tamo poznatih kao »štakori«, zapravo hordi kriminalaca svake vrste, guraju se kao pregovarači o budućnosti Sirije. Kao i vjerski fanatici iz Jaish al Islama, stvoreni novcima Rijada. I u savezu sa Al Nusra Frontom, znači Al Qaedom. Svi oni su potencijalni partneri za političke pregovore i ulazak u vlast jer su, zajedno sa Turskom i Saudijskom Arabijom »zaštitnici sirijskih civila i borci protiv terorista«, znači Rusa, Sirijaca sa Assadom i Kurda koji su još i protiv ISIL-a. Eto i zato su Kurdi neprijatelji i – teroristi.

U takvoj percepciji  terorizam je snaga za postizanje cilja i elminicaju protivnika. Teroristi su partneri moćnima. Izluđivanje normalnih je postalo razarajuće. Takva filozofija inaugurirana  je svuda unaokolo. Na Bliskom istoku, tamo gdje se odvajkada znalo ko otima a ko ne smije da pisne pa zato mora biti slab i neuk, utemeljen je čitav niz odnosa koji je morao jednom da pukne. Istovremeno, feudalni tribalizam, nezarađeni novac »s neba« i duhovna  pustara Saudijske Arabije, definirani su kao ideja vladanja nad  Damaskom, Bagdadom, Kairom, a da su mogli i Teheranom bi. Formalno, u ime vjere, etnosa, nekih starih računa, ambicija sultanskih, vlastodržačkih, povjesno »genetskih« ili pustinjsko kompleksaških. Sada kada je postignut ovaj nivo organiziranog haosa i kada je obezvrijeđeno sve što je počivalo na uvažavanju logike i zajedničkih interesa, ne postoji više ništa što je nemoguće. I da teroristi budu oslobodioci, fanatici umjereni a branitelji ekstremisti, da se tzv. humanitarni sistemi i ne oglašavaju kada napadači razaraju, a do suza dovode javnost kada počinju eliminacije terorista. Normalno je da se milijarde daju za zaustavljanje izbjeglica onima koji su godinama zdušno pomagali »proizvodnju« tih izbjeglica. A ko je istinski kriv što su ljudi postali beskućnici niko ne propituje ozbiljno. Plaše se odgovora.

Osvajači do ovog časa nisu ovjerili cilj rasturanja Sirije. Zapad i partneri tamo su se  preigarli. Cijena je strašna i neko će je morati platiti, bilo kad. Mimo toga,  na pomolu je nova geostrategija. Mnogih koji bi htjeli tim povodom da uzviknu »Hay…« neće biti. Do neke naredne kalkulacije. I nove ideje preoblikovanja ne samo Bliskog istoka, što je realizirano, već i mnogo širih prostora. Ima li šanse za to, vidjet će se, možda,  za sedamnaest dana kada i ako stupi na snagu prekid vatre koji bi otvorio vrata za naredne korake. Ko to ne bude mogao podnijeti, a ima ih, nastojat će da spriječi mir i produži logiku haosa kao dobrog biznisa. Njihova računica je jasna. Da li je isto i sa računicom Washingtona i Moskve uz  saveznike, ogromno je pitanje. Sačekajmo malo. Muka je u traganju za odgovorom na ova pitanja, razum i logika sve manje važe.       

više vijesti

Balkanski ambasador Zlatka Dizdarevića

Lidlova super ponuda