Ministar regionalnog razvoja Tomislav Tolušić najavio je bolne rezove, reforme i otpuštanja, kako Hrvatska za dvije-tri godine ne bi završila kao Grčka. Ako to provede, Hrvatska će postati normalna država, kaže ministar. Kao primjer kojem treba težiti ističe Irsku, kojoj je Europska komisija ove godine prognozirala gospodarski rast od rekordnih 7 posto.

Premijer Tihomir Orešković nije još precizno rekao koje će rezove Vlada izvesti. No, sudeći prema oporavku gospodarstva u prošloj godini i blagom poboljšanju stanja u državnom proračunu, čini se da Tolušić pretjeruje kad traži žestoke zahvate. Nije realan ni kad Irsku postavlja Hrvatskoj kao uzor. Visoke stope rasta od pet-šest posto, kakve Irska bilježi nekoliko godina, ne postižu se kresanjima i rezanjima, nego su rezultat veće potražnje na domaćem ili vanjskom tržištu.

Naime, politika surove štednje nije uspjela Grčku skrenuti na put Irske, nego ju je bacila u tešku ekonomsku depresiju i propadanje. Europska komisija ne želi službeno priznati svoju pogrešku. Naprotiv, ona i dalje – iako sve malodušnije – brani politiku štednje, sugerirajući kako upravo primjer Irske pokazuje da njezini proračunski naputci daju dobre učinke.  

Međutim, Irska se od krize nije oporavila zato što je slušala Komisiju i srezala plaće u javnom sektoru za 20 posto, nego usprkos tome. Oporavak može zahvaliti vladi u Dublinu, koja je u prošlih 10 godina u zemlju privukla više od stotinu američkih multinacionalnih kompanija. Izvanredan  rast irskog izvoza i gospodarstva nose firme kao što su Google, Microsoft, Pfizer, Oracle, Facebook, Amazon i Johnson & Johnson, koje su u posljednjih nekoliko godina u zemlji otvorile oko 100 tisuća novih radnih mjesta. Velike američke kompanije sele svoja sjedišta u Irsku zato što ima porez na dobit 12 posto, a u SAD-u je dva-tri puta veći. Irsko čudo uvelike je posljedica toga što američke kompanije izbjegavaju plaćati porez u vlastitoj državi.

Irsko »gospodarsko čudo« ima i naličje. Dok se otvaraju firme s visokom tehnologijom koje rade za izvoz, irsko srednje i malo gospodarstvo propada, čemu su pridonijele i mjere štednje. Dok nezaposleni iz istočne Europe odlaze u Dublin trbuhom za kruhom, mladi Irci opet se iseljavaju. Kritičari kažu da su brojevi o irskom BDP-u prenapuhani, jer su uvelike proizvod računovodstvenih operacija velikih kompanija i njihovih poreznih smicalica. U svakom slučaju, većina Iraca od tog »čuda« nema velike koristi. Neki američki predsjednički kandidati ovih dana prijete da će izbjegle kompanije prisiliti na plaćanje poreza u SAD-u.

Neovisno o tome koliko dugo će to »čudo« trajati, Hrvatska i druge države teško će  Irskoj, koja u SAD-u ima puno rođaka, preoteti mjesto poreznog raja. Svatko je kovač svoje sreće. Čini se da mnogi hrvatski dužnosnici, koji Irsku godinama ističu kao uzor, zapravo nemaju ideja. Ne žele reći koji se pravi razlozi kriju iza irskog »čuda«, pa tu zemlju koriste kao mamac za opravdavanje jalove politike štednje. Nemaju ekonomske vizije za Hrvatsku, pa provode jalove proračunske naputke Bruxellesa i nepotrebno šire iluzije. Surova štednja nije put prema Irskoj, nego prema Grčkoj.