Kad god se kod nas objave rezultati raznih indeksa korupcije, po zlu apostrofirani krugovi naglašavaju da je to »samo percepcija«. A percepcija je, kao što se zna, fluid, treba je uzimati s rezervom. Time postaje jako relativna ta usmena predaja o korupciji među liječnicima, sucima, u akademskoj zajednici, kulturi, birokraciji i politici. Možeš pomisliti da smo nacija koja voli napuhavanje i svuda vidi zakulisne igre.

No istinu nam je upravo bacio u lice slučaj s predsjedničinim pomilovanjima, zapravo još puno gori nego što sugerira vječna povika na plave kuverte, veze koje gaze svaku prepreku i mešetarenja ispod stola.Epilog skandala, doduše, imamo i raspletom naizgled možemo biti zadovoljni. Šeks više nije savjetnik Kolinde Grabar Kitarović i kaje se. Komisija za pomilovanja je odletjela. 

No time se ta ružna priča nipošto ne zatvara, ni govora, niti je opravdani potez predsjednice dovoljan da javnost mirna ode na spavanje. Jer, u ovoj korupcijskoj aferi na Pantovčaku sudjelovali su sami stupovi društva, osobe koje personificiraju ugled, čast i uspjeh, a ne neki pikzibneri, koji misle da su političari bogovi, pa ih možeš obrlatiti za kiseli gemišt i ćevapčiće s lukom. I upravo su se takvi ljudi, navodno uzorni i besprijekorni – nije li ih, uostalom, baš zbog toga imenovala u Komisiju predsjednica Republike – ponijeli nedostojno.

Prvi je Šeks, nosilac niza državnih funkcija i kreator Ustava koji slovi kao vrsni pravni stručnjak. No, velikan političke i pravne misli u Hrvata šulja se postrance oko članova Komisije da se pomiluje prijatelj njegovoga sina, osuđeni diler droge. A kolateralno saznajemo i to da je taj sinov prijatelj, stanoviti anonimus Vanja Goldberger, poslije trgovac drogom, dobio lijepi posao »savjetnika za medije« kad je Šeks bio predsjednik Sabora. Ostale društvene karijatide iz ove priče članovi su Komisije za pomilovanja, ti koji su se Šeksu stavili na podaničko raspolaganje. Naravno da jesu, jer da su ga odbili, nekadašnji Šeksov savjetnik za medije, o čijem je puštanju ministarstvo pravosuđa dalo negativno mišljenje, svakako ne bi prije reda izašao kroz zatvorske rešetke.

No Šeksova je bila jača, a čija je bila jača kad je riječ o pomilovanju Leona Sulića i Danka Seitera, kriminalaca bliskih HDZ-u, za koje ministarstvo također nije reklo lijepe riječi, ostaje da se vidi.Vjerojatno će reći da je to što ih se poimenice nabraja lov na vještice, ali dobro, uvijek je tako. To su, dakle, predsjednik Komisije, dr. Davor Derenčinović, profesor Kaznenog prava u Zagrebu. Zatim sudački kadar Miroslav Šumanović, Marijan Hranjski, Damir Primorac i Mirjena Kralik. Zatim bivši ravnatelj dviju policijskih uprava Ivan Tolušić. Te dekan Pravnog fakulteta u Rijeci i član DSV-a Eduard Kunštek.

Uvijek se pitam kako takvi ljudi kasnije izađu pred studente, kolege, pred svoju djecu i pred kamere u TV emisijama o problemima struke. No pitanje je očito glupo i neumjesno.

Mračno koruptivno stanje u našoj jadnoj državi ukazalo se u ovom ogledalu u svoj svojoj zastrašujućoj nepobjedivosti. Da se takvoj sili suprotstaviš, ne možeš biti drugo nego donkihotovska bena.