S vlašću HDZ-a i Mosta stvarno se ne zna tko pije, a tko plaća. Svaki dan visoki dužnosnici iz vladajuće garniture izjavljuju jedno, a onda ih drugi, iz istog jata, brže bolje poklapaju. Što se po ministarstvima doista sprema – ono za što si glasao, ili ono za što nisi – nitko živ ne može pogoditi. Afere su već počele, jedan ministar je sletio, protiv drugoga se naveliko demonstrira. Radikali i povijesni revizionisti, koji su bar desetak godina bili potisnuti na marginu društva, opet igraju na otvorenoj sceni. U tom se društvu sastavljaju liste izdajnika kad to već nije uspjelo Crnoji. Umjesto reformi, tema je Handžar divizija. 

Prijeti se novinarima. Potpredsjednik Sabora predvodi ulični marš  na kome se viče »za dom spremni«. Strani mediji u Hrvatskoj vide procese koji ozbiljno prijete demokraciji. A premijer i predsjednica Republike šute kao da su prisegnuli na Islandu. U takvoj situaciji, odluka da se novi predsjednik SDP-a bira tek u travnju spada u osobito glupe i štetne poteze Iblerovog trga. Besmisleni time-out izborila je kuknjava iz Komadinine frakcije da im treba vremena za kampanju.

Bio bi to suvisao zahtjev da je Komadina maloprije sletio u Hrvatsku s Jupitera, pa ga članstvo, prije izbora, ipak mora donekle upoznati. No kako je riječ o čovjeku koji je od 2004. godine potpredsjednik SDP-a, trostrukom županu i poznatom stranačkom političaru, argumentacija za traženje odgode izbora nedostojna je svakog ozbiljnog komentara.  No, stvari su sada takve kakve jesu. Treba znati dostojanstveno otrpjeti poraz, a u SDP-u za to nije bilo zrelosti. Umjesto da su brzo raspravili sve što ih muči i završili unutarstranačko svođenje računa kako bi svi mogli prionuti na opozicijski posao, sada će se svađati i mlatiti još dva mjeseca dok jedan od kandidata sebi ne izbori gorku pobjedu. A kako je počelo, moglo bi se dogoditi da nakon toga od SDP-a ne ostane ni kamen na kamenu.

No, kako više sile ponekad odigraju kraljevski potez, dopala nam je ovdje ipak jedna sreća u nesreći. S vlašću čiji postupci prizivaju asocijaciju na Brownovo gibanje, skoro da nam stvarno opozicija nije ni potrebna. Pa njene zadatke tako perfektno obavljaju međusobno same stranke vladajuće koalicije, da SDP slobodno može mlatiti praznu slamu na svojim sastancima i iscrpljivati se do samouništenja u klanovskim borbama.

Nitko neće ni primijetiti da ih nema dok HDZ-ov ministar Dario Nakić najavljuje komercijalizaciju zdravstva i dijagnostički »nadstandard« koji će građani plaćati iz svog džepa, a onda mostovka Strenja Linić sve to odmah opovrgne. Što će ti oporba kad HDZ skače u usta Mostu čim progovori o reduciranju broja županija? SDP može turpijati nokte kad Karamarko, Iličić i Tepeš sviraju kraj Zakonu o istospolnim zajednicama, a onda Mostova ministrica Dubravka Alibegović Jurlina izjavi kako je Hrvatska ponosna što ima takav zakon i da od njegovog ukidanja nema ništa. Ili dok Šuker tumači kako će se direktore javnih poduzeća imenovati po političkoj podobnosti, a Božo Petrov spremno odgovara da to neće ići i da oni pristaju samo na javne natječaje. Zato se vi ništa ne žurite, dragi SDP-ovci. Koalicija u Banskim dvorima igra obje uloge, a vi se slobodno koljite.