Talijanskoj banci Unicredit od početka siječnja dionice na Milanskoj burzi pale su više od 15 posto, a u 12 mjeseci gotovo 50 posto, prema podacima Financial Timesa i Marketwatcha. Svim talijanskim bankama dionice su u siječnju pale još više, prosječnih 25 posto, prema podacima Wall Street Journala, što pokazuje da nešto s njima nije u redu.

Stanje u talijanskom bankovnom sektoru jedno je od najtežih u EU. Razlog je dugogodišnja ekonomska recesija u susjednoj zemlji, zbog koje su se bankama nagomilali nenaplativi krediti, čija se vrijednost popela na više od 300 milijardi eura, ili 18 posto od ukupnih kredita. Banke ih ne žele otpisati, jer bi priznale velike gubitke. Stoga u Italiji upravo počinje opsežna operacija čišćenja banaka od loših kredita, jer oni opterećuju njihove bilance i onemogućuju im obavljanje osnovne funkcije, a to je kreditno poticanje gospodarskog rasta.

Za razliku od banaka u Španjolskoj ili Irskoj, gdje su spašavane novcem iz državnih proračuna, talijanske banke izvlačit će se iz gubitaka prema novom modelu, koji se u EU primjenjuje od početka ove godine. Umjesto da gubitke plaćaju svi porezni obveznici, pokrivat će ih ponajprije vlasnici i kreditori posrnulih banaka, a u nekih slučajevima i oni s depozitima većim od 100 tisuća eura.

Talijanska vlada je željela da se svi loši krediti iz privatnih banaka istovare u specijalnu lošu banku, odnosno da ih otkupi država, prema modelu provedenom u mnogim državama, pa i u Sloveniji. No, propisi su se promijenili, pa se Europska komisija sada protivi spašavanju na teret poreznih obveznika. Tako je napravljen kompromis, prema kojem država neće kupovati loše kredite i tako pokrivati bankama gubitke, već će banke te kredite prodavati na tržištu, ali uz stanovitu garanciju države. Vlada im neće jamčiti za sve loše kredite, nego za najmanje rizične.

Povijest je pokazala da banke ne mogu iz krize bez pomoći države. Kad posrnulim bankama nitko drugi ne želi davati kredite, najčešće im u pomoć priskaču centralne banke država, svojim natiskanim novcem, kao davatelj posljednjeg utočišta. Stoga se malo tko usuđuje predviđati kako će proći najnoviji europski i talijanski model spašavanja banaka, koji podrazumijeva razvodnjenu, ograničenu pomoć države. Neki pretpostavljaju da će najgore proći male banke, koje će imati najveće gubitke, dok će se one najveće nekako snaći i izvući, jer su »prevelike da bi propale«.

Među velike i »sistemski važne« banke spada i spomenuti Unicredit, koji je kupio Zabu, a jedan je od vjerovnika hrvatske države. Glavni ekonomist Unicredita Erik Nielsen je sazvao sastanak najvećih kreditora Hrvatske, u Kützbuhelu, na kojem je sudjelovao i sadašnji virtualni premijer hrvatske »off-shore« Vlade. Nielsen je na HTV-u držao predavanje Hrvatskoj o tome što bi trebala činiti da zauzda javni dug i preporučio joj da se ne ponaša poput Mađarske ili Poljske, koje bankama uvode nove poreze. Sudeći po stanju s dionicama njegove banke, čini se kako bi Nielsen trebao zatražiti savjete o tome kako unaprijediti upravljanje u vlastitoj kući, prije nego što počne dijeliti savjete Hrvatskoj i ostalim državama.