Eto, to je ono što su vam govorili: trebalo je samo da komunjare odu s vlasti, pa da započne ta idila zajedništva, u kojoj neće biti ni ideoloških svađa, ni partizana ni ustaša, ni lijevih ni desnih, ni izdajnika ni domoljuba… Ostat će, naime, samo ovi posljednji.
Teško je i nabrojiti sve ohrabrujuće dokaze tome u prilog što ih je u posljednjih nekoliko dana servirala ova nova, spasiteljska vlast. Najava »registra izdajnika«, koju je plasirao kandidat za ministra branitelja Mijo Crnoja – »pukovnik Mijo Crnoja«, kako su mu pohitali salutirati mediji – najspasonosniji je od svih. No od tog nadasve korisnog izuma duhovitija su samo još objašnjenja kojima vladajući razlažu susprezanje da momčinu Crnoju odmah posade u onu zgradu iznad šatora u Savskoj, pa da nacija konačno i dozna tko joj to perfidno izdaju kuje iza leđa.
Doznajemo tako jučer kako se »navodno i šef HDZ-a premišlja oko Crnojine kandidature« nakon što se ljudina pohvalio povijesnom zamisli o registru izdajnika. Čekajte – neće valjda biti da Tomislav Karamarko nije znao što Crnoja kani? Ta nije li tajnik HDZ-ova Odbora za branitelje Josip Vidović u ponedjeljak »naglasio i da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko na sastanku sa zapovjednicima Tigrova dao punu potporu Crnojevoj kandidaturi«, da citiramo izvještaj HTV-a, koji »Crnoja« mijenja u sumnjivo »Crnoje«? Podvaljuju li to mediji da Karamarko odustaje od obećanja? Ali kako on to misli provesti najavu o zabrani kritike Franje Tuđmana, ako izdajničkoj družbi ne pokaže kako »znaju sve o njima«, da citiramo nezaboravni grafit »desne struje HDZ-a« iz 2000. na trafostanici u junačkoj Lećevici ponad hrvatskoga grada Splita? Zar to junak Karamarko pokazuje znake slabosti? Drhti li mu junačka desnica? Kani li doista dopustiti da sumnjivi elementi nastave rovariti domovinom?
Ako i kani, tu je da pomogne vjerni Darinko Kosor. Taj bi fini gospon – se razme! – izdajnike tretiral po zakonu. Sam’ po zakonu! Kosor, jelte, »dobro poznaje gospodina Crnoju«, i zna da je »pošten i dobar i zaslužio je da bude ministar branitelja«. Ali – o, bože! – »najava o osnivanju registra izdajnika nije dobra«. Zašto, zaboga? Je li moguće da izdajnika nema? A, to ni govora: »Ako takvi izdajnici postoje, onda su trebali davno biti procesuirani i poslani u zatvor. I sigurno takve procese neće provoditi političari, već nadležna pravosudna tijela RH«. Shvaćamo: najava »nije dobra«. No potom odmah slijedi hipotetički »ako izdajnici postoje«, koji se već u sljedećoj rečenici promeće u futur, u kojemu »takve procese neće provoditi političari, već nadležna pravosudna tijela RH«. Najprije, znači, »nije«, pa je »možda«, pa »će biti«. O da, sjećamo se – sudac Turudić proljetos je zatražio tri do pet godina hapsa za one koji se usude izustiti da Domovinski rat nije bio obrambeni nego građanski, ili da Oluja nije bila oslobodilačka operacija nego etničko čišćenje. Hrvatsko nacionalno etičko sudište pak – sudište, dakle, pa Kosor možda i tu bratiju proglasi »nadležnim pravosudnim tijelom RH« – optužnice je već ispisalo, pa suđenja mogu lijepo i početi…
Nastaviti ovaj sarkazam ili još jednom ponoviti koliko je sve ovo opasno? Dokad će netrpeljivost biti metoda politike? Do kojeg će se broja multiplicirati govornici desnila, poput notornoga Marka Juriča koji pravoslavnog mitropolita i njegove svećenike proglašava četnicima; ili spomenutog šefa HDZ-ova odbora za branitelje Vidovića koji Ranka Ostojića, vjerojatno najboljeg ministra policije, proglašava potencijalnim ubojicom Ante Gotovine; ili onog anonimnog fotografa koji bi novinara Novosti Nikolu Bajtu najradije smjestio iza rešetaka jer je parodirao hrvatsku himnu…? I da spomenemo onog kojeg nitko ništa ne pita – što o svemu tome misli Tihomir Orešković? Zna li značenje riječi »izdajnik«? Ako ne zna, brzo bi mogao naučiti. Ali isto će tako brzo naučiti – u to nemojte sumnjati ni časa – i novi rap antifašističkog lafa Ede Maajke – »No pasaran, jaran, no pasaran«.
