Napetije je nego kod Hitchcocka i još luđe nego kod Bunuela. Čekamo još da sutra vidimo ministre pa da konačno začepimo nos i prepustimo se tom bajnom zaokretu čije su dubine potpuno neprozirne i nejasne. Smatra se da je za demokraciju jako važno da se politički procesi odvijaju maksimalno transparentno, a nama su na oči nabili crne očale. Reći će nam što nas zanima – kad sve bude gotovo.

Već su dva i pol mjeseca prošla od izbora, a nijedan sloj društva nema blage veze što ga čeka naredne četiri godine. Kao da svi ovisimo o događajima u nekoj opskurnoj kockarnici zaključanih vrata i zamračenih prozora. Vrag zna tko tamo što govori, kako se vrti rulet i tko je previše popio. A onda s nečim izlete van Crnoja ili Grmoja, pa se povede jednodnevna diskusija o spisku izdajnika nacionalnih interesa Hrvatske ili o korisnosti crkvenog poreza. Usuglašavajući svoju ponudu, kako bi se, navodno, definirala objema strankama prihvatljiva politika, danomice su sastančili HDZ i Most, a sada su svu odgovornost za taj nikad objavljeni koalicijski program nonšalantno prebacili na nestranačkog mandatara Oreškovića. I skinuli je sa sebe.

Birači su zaokružili koje ljude žele, a na lutriji su dobili kanadskog Hrvata kome je Karamarko dao rok od tri sata da prihvati premijersku odgovornost. Čovjek je bio usred selidbe. To je cijelom svijetu radosno ispripovijedio konfident Ante Ćorušić, kome samo zato ne treba dati da bude ministar. Aha, to je ona TV voditeljica koja je lani bila tu i tu na abortusu, razgalio bi se ministar Ćorušić u Gloriji, i poslao bi je Ladislavu Iličiću.

Samo nam to još fali. 

Orešković, dakle, odlazi tražiti podršku i savjete od stranih bankara uime građana Hrvatske prije nego što se u Saboru pred tim istim građanima i predstavio. Njemu dovode sve te kandidate za ministre, preko sto imena se već tu odvrtjelo, ali svi samo u nagađanjima. A za bar pola tih ljudi moraš guglati biografije budući da su i oni i njihova djela široj javnosti nepoznati. Od tih ljudi mandatar traži njihove programe. Oni njegov ne znaju. Umjesto da su HDZ i Most podijelili s građanima kojim bi to »stručnjacima« bili spremni povjeriti ministarske fotelje, te na temelju kakvih su predispozicija i referenci došli baš do njih, imena koja su predana Oreškoviću su zagonetka. Tajna je i to kojoj je stranci Orešković odbio sva tri kandidata iz one formule 2+1, i onda se zaustavio tek na šestome. Zna se samo za one koje su neformalnim kanalima provalili siroti novinari kojima za ovo trebaju vještine agenata SOA-e. Karamarko i Petrov navodno ne žele kompromitirati one koji ne prođu. Iako može biti samo kompliment kad te predlažu za ministra.

Uglavnom, oko svega je magla i konspiracija, a obećanja nestaju brzinom svjetlosti. Pala je jedna od glavnih Mostovih reformi, rezanje broja općina, gradova i županija, Karamarko je izjavio da od toga nema ništa. Kao i monetarna reforma. A Božo Petrov šuti. Podijelili su plijen javnih poduzeća i sve fotelje koje mogu. Traže se četiri potpredsjednika Sabora, ne zato što ih trebamo, nego da se uhljebe ambicije. Tolike priče o štednji i racionalnom upravljanju, a onda ovo. Ali hajde da se što prije počne. Pa da to odguslamo, tako nam je pao grah.