Radnici su u ovoj zemlji generalno zadovoljni, a ni penzioneri nemaju razloga za nezadovoljstvo. Jer da im je loše – kao što neki od njih znaju zakenjkati – valjda bi na sva usta zahtijevali da buduća stručna vlada mandatara Tihomira Oreškovića izvoli poboljšati njihov status. I ne bi čekali da ime novoga ministra rada i mirovinskog sustava saznaju na izvanrednim vijestima u četvrtak popodne, nego bi već sada znali kako se zove nasljednik ili nasljednica Miranda Mrsića.

Da su radnici i umirovljenici zainteresirani za svoju budućnost, odavno bi pred zgradom Ministarstva rada i mirovinskog sustava u Ulici grada Vukovara broj 78 razapeli šator. I tražili bi da kandidati za ministarsko mjesto, kako Mostovi tako i HDZ-ovi, dođu pod taj šator predstaviti svoje programe. Pa da oni, na čiju bi sudbinu u nadolazećim godinama ti programi trebali utjecati, procijene tko je zavrijedio da zastupa njihove interese, a kome ni pod koju cijenu ne bi dopustili da preuzme resor.

Ništa nezadovoljniji od radnika i umirovljenika, po svemu sudeći, nisu ni znanstvenici ni prosvjetari, ni medicinari ni kulturnjaci, ni poljoprivrednici ni ribari, ni pomorci ni željezničari, ni ljudi poslom vezani uz pravosuđe ni oni sudbinom vezani uz socijalu, ni policajci ni vojnici, ni ekolozi ni obrtnici, pa čak, eto, ni poduzetnici zbog čijega je sustavnog sputavanja Hrvatska odavno dospjela na zao glas.

Jer da su svi oni istinski nezadovoljni – kao što se neki od njih znaju potužiti – ili da im je stalo do toga da budu istinski zadovoljni, valjda bi i oni podigli šatore pred odgovarajućim ministarstvima pa zahtijevali da kandidati za ministarske fotelje tu pred njima polažu kvalifikacijske ispite.

Za razliku od svih njih, hrvatski su branitelji ustrajali u zahtjevu da njihov budući ministar prođe šatorsku provjeru. Odazvao im se pukovnik Mijo Crnoja, ministarski kandidat HDZ-ova Odbora za branitelje i stranačke Zajednice branitelja nazvane imenom Gojka Šuška. Pod šatorom u Savskoj, Crnoja je predstavio program koji se »braniteljima dopao«. Barem tako tvrdi Josip Vidović, tajnik rečenoga Odbora za branitelje pri HDZ-u, gdje je taj dopadljivi program i kreiran.

U njemu je zapisano puno toga što se proteklih 400 i kusur dana moglo čuti iz šatora u Savskoj. Između ostaloga, i to da će sva prava hrvatskih branitelja biti regulirana jednim zakonom koji će biti ugrađen i u Ustav. Da će se trajno riješiti status pripadnika HVO-a koji su »dio jedinstvenog i neodvojivog hrvatskog obrambenog korpusa s pripadnicima Hrvatske vojske«.

Da će se »dosljedno primjenjivati zakonska rješenja glede prednosti zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u tvrtkama i poduzećima u državnom vlasništvu«. Da će hrvatski branitelji »dobivati domoljubni ili ratni dodatak«, te da se »nikada više neće se naći u poziciji ostvarivanja socijalnih prava«. Da će branitelji biti uključeni u sve institucije i tijela vlasti u Republici Hrvatskoj: u Sabor, Vladu, ministarstva, diplomaciju, tajne službe, Ured predsjednice…

HDZ-ov program braniteljima obećava i duhovnu zadovoljštinu kroz »snažniju zastupljenost Domovinskog rata u školskim programima i udžbenicima« te kroz »pružanje potpora izdavačkoj djelatnosti s temama iz Domovinskog rata«, ali i »međunarodnu afirmaciju« koja će se dobiti – »istinom o Domovinskom ratu na međunarodnoj razini«. Na domaćem se planu pak najavljuje »lustracija na svim razinama«.

Bit će tu i još nekih izdavačkih pothvata: objavit će se registar agresora na Republiku Hrvatsku, registar nelegalno provedene privatizacije, te – kao prava poslastica – registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske.

U programu se ne navode kriteriji koje će morati zadovoljiti oni čijim će se imenima napuniti ovaj posljednji registar, ali sudeći po izjavi odborskog tajnika Josipa Vidovića – jedno je mjesto već rezervirano za odlazećeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića.

»Nakon rata su starije strukture, komunističke i udbaške, napravile plan gdje su iz svih institucija protjerale generale, umirovili su sve zapovjednike. Sjećate se da su generala Gotovinu proganjali, da je 2002. godine mislim Ranko Ostojić napravio plan kako uhititi generala Gotovinu, ako ga ne može uhititi da ga likvidira«, tresnuo je Vidović.

Prozvani Ostojić je odgovorio da će Vidovića tužiti za klevete i laži, a usput je »i njemu i njegovim vođama« čestitao na »uspješnoj realizaciji njihova plana uhićenja umirovljenog generala Ante Gotovine«. Pozvao se Ostojić i na riječi Tomislava Karamarka da »nikada neće reći kako su uhitili Gotovinu«.

Hoće li se i šef HDZ-a zbog tih riječi, iza kojih stoje i izvjesna djela, naći među registriranim izdajnicima ili će ostati izvan registra – vidjet ćemo uskoro. Čim Tim Orešković izborom Mije Crnoje za ministra branitelja pristane da sastavljanje liste izdajnika postane dio programa njegove vlade stručnjaka.

Ako se ta proklamirana stručnost dokazuje proskribiranjem izdajnika, možda bi Oreškoviću bilo korisnije da umjesto HDZ-ova kandidata angažira prekaljenog etičkoga kadiju Zvonimira Šeparovića ili sisačkog biskupa Vladu Košića koji je prije dva dana kazao kako su »do optužnica koje su podignute protiv časnika HVO-a dovele i veleizdajničke izjave Vesne Pusić da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH«.

Tim prije što bi stručna provjera pod šatorom i za Šeparovića i za Košića bila puka formalnost. A izdajnicima bi se možda pisalo i crnje od Crnoje.