Uskoro navršava godina dana mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i vrijeme je medijskih analiza njezinog dosadašnjeg učinka. Za predsjedničine obožavatelje to je lagan posao jer slave je zbog izvlačenje Hrvatske iz međunarodne izolacije i sličnih »postignuća«. No, ostalima je jako teško nabrojati dobre poteze Kolinde Grabar-Kitarović. Nije to specifično samo za nju, veliki problemi nastaju i kad se pokušava izdvojiti uspjehe Ive Josipovića tijekom pet godina. To je sudbina predsjednika u parlamentarnim demokracijama, zbog male političke moći nemaju se bogzna čime pohvaliti.

Ali, u Hrvatskoj se trenutačno gotovo konsenzulno prihvaća da je Kolinda Grabar-Kitarović proteklih tjedana odlično odradila dužnost davanja mandata za sastavljanje Vlade i to joj se uzima kao najvažnije u prvoj godini. Stvari, međutim, nisu tako jednoznačne. Činjenica je da se predsjednica nije miješala u kampanju za parlamentarne izbore i to joj je plus, ali takav se pristup i očekivao od nestranačke državne poglavarice. Nije to bilo nešto izuzetno. Nadalje, Kolinda Grabar-Kitarović je, strogo se pridržavajući Ustava, inzistirala da mandatar može postati samo osoba koja će joj donijeti najmanje 76 zastupničkih potpisa. Ali, tako su prije nje postupali i Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Pozitivno je, dakle, što se predsjednica oduprla pritisku Tomislava Karamarka da mu povjeri mandat kao relativnom pobjedniku, ali u suprotnom bi prekršila Ustav.

Jednako kao što bi napravila apsolutni presedan da je formirala svoju tehničku vladu i raspisala nove izbore a da prethodno nije nikome dala priliku sastaviti Vladu i to već mjesec dana poslije objave konačnih rezultata. A Kolinda Grabar-Kitarović je time, imajući vjerojatno neke osobne motive, prijetila sudionicima u procesu dogovaranja parlamentarne većine. Takvog je karaktera bio i ultimatum od 24 sata što ga je Tomislavu Karamarku i Boži Petrovu dala da joj dovedu kandidata za mandatara. U tom vremenskom tjesnacu, nakon što su ih pojedini ljudi odbili, njih su dvojica bili prisiljeni odabrati prema načelu – daj što daš. I tako se na Pantovčaku iznenadno pojavio Tihomir Orešković. U normalnim okolnostima možda bi Karamarko i Petrov pronašli daleko boljeg kandidata. Orešković sada razgovara s potencijalnim ministrima a s tih sastanaka neslužbeno pristižu upravo zastrašujuće informacije o razini njegovog neznanja o državi, načinu na koji ona funkcionira, državnim financijama…

Naravno da tu najveća odgovornost leži na predsjednicima HDZ-a i Mosta, ali dio krivnje za slučajnog mandatara neosporno snosi i Kolinda Grabar-Kitarović. Sve što će se u budućnosti događati s Oreškovićem trebat će pripisati i predsjednici Republike. Od toga ona neće moći pobjeći.