Kakva slučajnost! Ili pak nije tako slučajno? Otkako su Tomislav Karamarko i Milijan Vaso Brkić dobili šansu za formiranje pobjedničke koalicije, odnosno za sastavljanje buduće Vlade, na dnevni red javnosti ponovo su stavljene priče koje tematiziraju uhođenje, prisluškivanje, ucjene… Počelo je neposredno nakon izbora, točnije na dan prvih postizbornih konzultacija s predsjednicom države Kolindom Grabar Kitarović. Manjinski zastupnik Mirko Rašković sam je stigao kod predsjednice, da od nje, kako je rekao, zatraži zaštitu od pritisaka. 

– U pitanju su pritisci kojima je od mene traženo ono što moja savjest ne prihvaća. Traži ih puno, da preuzmem onu odgovornost koju ja ne želim, mimo svoje savjesti, mimo odluke svoje stranke pa i mimo odluke birača, odnosno grupe birača koja me je birala za saborskog zastupnika, rekao je nakon sastanka s predsjednicom Rašković. Bilo je jasno kao dan da čovjeka netko ucjenjuje, a s koje strane stižu ucjene Rašković je dao do znanja naglašavajući da se od njega traži da odluči »mimo svoje stranke« i volje birača koji su ga birali. Raškovićeva stranka, podsjetimo, odlučila se prikloniti SDP-ovoj koaliciji, a njegovi birači zasigurno ga nisu birali da se u Saboru prikloni nabrijanim »domoljubima«, koji Srbe smatraju gostima u Hrvatskoj. Kako bilo, na koncu se ispostavilo da je Rašković (navodno) bio hrvatski obavještajac u Kninu za vrijeme rata. Na koncu se ispostavilo da je čovjek, mimo odluke birača i svoje stranke, podržao HDZ-ovu, a ne SDP-ovu koaliciju. Tko ga je i kako ucjenjivao – nismo doznali.  

Još jedan detalj iz postizbornih kombinacija govorio je da je u kombiniranje uključena i paraobavještajna zajednica. Pregovori Zorana Milanovića i Drage Prgometa u stanu Ante Kotromanovića snimljeni su kamerama jedne drugorazredne televizijske kuće. S obzirom na to da su imali informaciju  gdje će se i kad razgovor Milanovića i Prgometa odvijati, čovjek bi rekao da predmetna televizija gaji vrhunske istraživačke kadrove, ljude koji zaslužuju sve nagrade za istraživačko novinarstvo. Međutim, skloniji smo vjerovati da je netko drugi obavio dubinsko istraživanje, odnosno da su »novinari« stigli na odrađen teren. Ostalo nam je tek zaključiti tko je od objave tog snimka imao najviše interesa. Kad je koalicija složena, odnosno kad je Prgomet diskredititran i izbačen iz MOST-a; kad se Božo Petrov priklonio HDZ-u, iz redova njegove stranke stigle su tvrdnje da je metkovski gradonačelnik praćen. 

– Imamo indicije da je Petrov bio cijelo vrijeme praćen i smatramo da je nedopustivo da se to koristi u svrhu političkog obračuna. SOA često podsjeća na tortu u kojoj imamo jedan crveni red, jedan plavi pa jedan crveni, rekao je glasnogovornik MOST-a Nikola Grmoja. Pritužba s takvim sadržajem poslana je i na nadležni saborski odbor, ali od svega neće biti nikakvog zaključka. Međutim, ova priča stavila je u fokus interesa javnosti osiguranje Bože Petrova. Naime, jedan od savjetnika tvrtke koja Petrova osigurava bio je i Smiljan Reljić, bivši čelnik Službe za zaštitu ustavnog poretka, u čijem mandatu je služba obrađivala niz istaknutih hrvatskih novinara, tretirajući ih kao prijetnju za nacionalnu sigurnost.

 Paralelno s pričom o uhođenju i angažmanu ražalovanih špijuna, koja je ukazala na mulj u kojem plivaju postizborne političke kombinacije, tekla je akcija MOST-a za nadzor nad Ministarstvom unutarnjih poslova. 

– HDZ je upoznat sa željom Mosta da preko neovisnog stručnjaka, čovjeka koji neće selektivno gledati na kriminal, upravlja MUP-om i vjerujemo da će na to pristati. Naš fokus će biti na obračunu s kriminalom i korupcijom kojima smo svjedočili posljednjih dvadeset godina i zato inzistiramo upravo na MUP-u, rekao je Grmoja. Karamarkov odgovor najviše je govorio o njegovoj nelagodi pred ovim zahtjevom: »Hajdemo prestati više o MUP-u. To je već malo i dosadno. Dogovorit ćemo se za MUP u koji treba doći kvalitetan čovjek koji će ga staviti u funkciju.« Iz ove razmjene prijateljske vatre može se iščitati da Grmoja i Petrov dobro znaju gdje se krije Karamarkova i Vasina snaga, kao i da će Karamarko teško dopustiti da glavnu riječ u »njegovom ministarstvu« vode ljudi u koje nema povjerenja. Iz svega skupa, iz cijele priče koja u prvi plan stavlja uhođenja, prisluškivanja i ucjene, mogao bi se pak naslutiti dio karaktera vlasti koja će iduće četiri godine voditi Hrvatsku. Kad na vlast dođu obavještajci i policajci, jasno je da će se boriti onime čime raspolažu.