Hrvatska u razlazu s Gazdom može doživjeti duboku društvenu katarzu i može raščistiti s modelom nakaradnog tajkunsko-otimačkog biznisa koji se već desetljećima odvija mimo tržišnih pravila i pod pokroviteljstvom države i politike. Uvjet je da odjednom dobijemo samostalan, dobro ekipiran, stručan, hrabar i pošten represivni aparat. Vrhunsko Državno odvjetništvo, izuzetno efikasan Uskok, kompetentne suce, jednostavno pisane i jasne zakone, te višegodišnju sudsku praksu na temelju koje bi se mogao voditi ovako složen i zahtjevan predmet kakav je slučaj Agrokor. A sve to nemamo. Upravo je suprotno. Ako je išta u ovih 20 godina hrvatsko pravosuđe sustavno pokazivalo, onda je to nesposobnost i nespremnost za kažnjavanje kriminala, pogotovo onog najkrupnijeg i vezanog uz centre poslovne i političke moći. Događaji iz ovoga tjedna samo su još jedan dokaz te tvrdnje.
Tragikomično je bilo gledati pompoznost uhićenja i kampiranje novinara pred ogradom Kulmerovih dvora, pa slušati vijesti o problemima pred kojima se nalaze istražitelji jer je trebalo pretresti cijeli dvorac, a tu ima soba i soba, kvadrata koliko čovjek ne može ni zamisliti, pa je sve to trajalo dan i noć, nikad kraja. Iako su svi unaprijed znali za uhićenja, a Todorić je odavno odselio. Iako poslovne papire već šest mjeseci provjerava DORH i revizija, oni su svejedno pretraživali svaki centimetar Todorićevog dvorca. Naravno da je to samo predstava, iako je upitno može li ona još uopće i poslužiti za jeftinu zabavu puka, koji se ionako nagledao spektakularnih pretresa i uhićenja. Od kojih na kraju nije bilo rezultata.
Zašto su istražitelji uopće tražili još papira, također nije jasno, jer spis u slučaju Agrokor ima oko 100.000 stranica i problem operativne prirode nije samo u pitanju tko će sve to iščitati, prostudirati i razotkriti hobotnicu lažnih bilanci, već je hrvatskom pravosuđu problem gdje uopće smjestiti toliku količinu papira. Fali mjesta na sudovima, gdje se inače zamorni, komplicirani i neugodni spisi bacaju na dno ladice, a ovdje je potrebno dno jednog većeg skladišta.
Nadalje, jedina ozbiljnija neugodnost koju su dosad prolazili osumnjičeni za kaznena djela u Hrvatskoj ne postoji u slučaju Agrokor. Pritvora nema i neće ga biti po svemu sudeći ni za koga. U Hrvatskoj će čekati suđenje na slobodi biti isto što i živjeti na slobodi. Ivica Todorić danas ima 68 godina. Struka procjenjuje da bi pravomoćna presuda o njegovoj odgovornosti realno mogla pasti za nekih 20 godina. Uz žalbe, proceduralna otezanja, očekivano poništenje presuda, uz ponovljena suđenja i poslovičnu sporost najviših sudskih instanci, pravomoćna kazna za Agrokor mogla bi se očekivati negdje 2040. godine. Zato je Todorić i odselio u London. Tamo će biti dobrostojeći i ugledan poslovni čovjek, a ovdje bi mu slučajni prolaznici mogli dobacivati, možda i pljucati u njegovu smjeru, mogao bi se među njima naći i poneki od 60.000 radnika s prosječnom plaćom od 3.000 kuna. Gazda se ne želi zamarati time.
