Prošlo je već desetak dana, a odluka nije povučena. Nadali smo se da hoće. Ali očito neće. Grad Vukovar ukinuo je  subvencioniranje prijevoza studenata do Osijeka, gdje fakultete pohađa oko 140 mladih Vukovaraca.

Za roditelje to znači da im je gradska uprava jednim potpisom okrutno izbila iz džepa 1.100 kuna mjesečno ako kod kuće imaju jednog studenta, 2.200 ako imaju dva.

Iz gradske vlasti, kojoj je na čelu HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava, kažu da nije bilo druge jer moraju štedjeti i »odgovorno se ponašati prema gradskim financijama«. Subvencije za prijevoz studenata koštale su gradski budžet oko 650.000 kuna godišnje, sada je to gotovo, studenti se moraju voziti na fakultet s komercijalnim kartama.

Više od tisuću kuna mjesečno samo za prijevoz do fakulteta i natrag kući, natovareno je osiromašenim obiteljima, a da njihova djeca nisu pojela ni jednu suhu kiflu na dan. No, odlukama te iste, »financijski odgovorne« vukovarske uprave, samo u gradskom Odjelu za društvene djelatnosti, odakle je išao novac za studentske subvencije, svota plaća istovremeno je porasla za više od dva milijuna kuna.

Tko će ga znati jesu li ta dva podatka direktno povezana, je li plus sazidan na temelju minusa, odnosno je li se novac za studente prelio ravno u plaće za gradsku administraciju, no od primisli na spojene posude Penavina vlast ne može pobjeći.

Kako će socijalno tanke vukovarske obitelji podnijeti taj neočekivani trošak, nije ni potrebno posebno obrazlagati. Vukovar je jedan od najsiromašnijih gradova u Hrvatskoj. Pola stanovništva se iselilo.

Odnos zaposlenih i nezaposlenih građana otprilike je 50 prema 50 posto. Prosječna plaća je među najgorima u državi, momentalno je oko 15 posto niža od prosjeka u Hrvatskoj, a 25 posto niža nego plaće u Zagrebu.

S tri ili četiri tisuće kuna na mjesec, koliko vukovarske radnike plaća realni sektor, čak ni zaposleni ne mogu školovati djecu pa sve da su najsposobnija na svijetu. A oni koji nemaju posao i ovise o socijali, a takvih je u radno aktivnoj dobi pola, na taj luksuz ne trebaju pomišljati ni u sretnim snovima.

Hipokrizija lokalnih političara je očita. U govorima im ne silaze s usana najbolji interesi mladosti, vrijednost obrazovanja i floskule o tome da će upravo mladi Vukovarci s akademskim titulama ponovno učiniti svoj grad mjestom gdje se od rada može komotno i lijepo živjeti.

U stvarnosti, prekida se pomoć studentima iz Vukovara, najboljem dijelu tamošnje mlade generacije, od kojih će jedan dio možda morati odustati od školovanja jer im roditelji nemaju odakle platiti još i prijevoz na predavanja. A studenata nemaju deset tisuća, nego samo 140. Od nekoliko boljih, socijalno osviještenih tvrtki, skupilo bi se toliko da pomognu svojoj zajednici.

No protiv ukidanja subvencije za prijevoz studenata nije se pobunio nitko osim gradske opozicije. Umjesto da Vukovar brani od Noći kazališta i kulturnih manifestacija koje u njihov grad donose dah mira i građanske normalnosti, Stožer za obranu grada Vukovara trebao je ustati protiv ovoga. Ali to im nije palo ni na kraj pameti.

Njihov čelnik Tomislav Josić uhljebio se kao savjetnik, tko zna za što, gradonačelnika Penave, pa Stožer nema interesa petljati se gradskoj vlasti pod noge.