Hrvatska je žilavija od kaktusa. Vratila se iz provalije, izborila je razigravanje za ruski mundijal na stadionu gdje su joj pripremali – karmine. Sve je bilo spremno da promociju Ukrajine velikog Ševčenka.

Zlatko Dalić preuzeo je Čačićevu olupinu, hrabro preuzeo odgovornost kada su svi uglavnom vrtjeli glavom uvjereni da je sve to utopija. Nije novi izbornik u dan i pol mogao napraviti čuda na planu organizacije igre, nametnuti neka svoja razmišljanja (bila bi ludost…), ali je oživio momčad. U glavama prije svega, pa onda u taktičkom razmještaju figura. Igrači su shvatili da su oni na potezu nakon što su u susretima s Islandom, Turskom i, napose, Finskom izgubili čak osam bodova i navukli na sebe gnjev razočarane nacije.

Što je napravio Dalić? Provjetrio je glave igračima, oslobodio ih Čačićeva ropstva… Nereda u igri.

Pomaknuo je neke figure desno-lijevo, Vida – Vrsaljko, pa prema naprijed gurnuo Modrića, a povratkom Badelja dobio je ravnotežu na središnjem dijelu terena. Izostanak Brozovića nije se osjetio, jedina novost bila je u imenima, ali ne u rasporedu igrača u odnosu na susret s Fincima na Rujevici. Mučili su se do odmora, posebice u organizaciji igre, u crtanju akcija kroz koje bi donijeli loptu do pozicije za udarac.

Taktički zakopčanu utakmicu do grla zbog njene važnosti, susreta koju ni jedni ni drugi nisu smjeli izgubiti, odnosno čekali način kako je dobiti, jer jedino su tri boda nešto značila. Sve ostalo bilo je prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Luka Modrić odigrao je »modrićevsku utakmicu« u novoj ulozi »desetke«, po broju na dresu i poziciji na terenu, ali bilo ga je svuda. S loptom u nogama. Angažiran i rastrčan diktirao je ritam, tražio rješenja u gustoj ukrajinskoj šumi. Kramariću servirao loptu na zlatnom pladnju za prvi pogodak.

Andrej Kramarić, napadač s instinktom kilera, zabio je dva gola. Kao nekada na riječkoj Kantridi, prije odlaska u Leicester, kada je bio najbolji strijelac HNL-a odigravši samo pola sezone…

Dobili smo utakmicu, svladali Ukrajinu koja na svom terenu nije izgubila dvije godine. S Kramarićem u naslovnoj ulozi. Dvaput se našao tamo gdje je trebalo, izborio sebi stalno mjesto u prvoj postavi reprezentacije. U Kijevu je bio prva zvijezda. Dobili smo izbornika Zlatka Dalića i što je najvažnije – play off. Otvorili smo vrata dodatnih kvalifikacija za Rusiju 2018. godine.

Igrači su, razumljivo, napravili najveći posao. Ako su bili krivi za sve loše što smo gledali do sada, sada im treba skinuti kapu. Zar je moguće da su preko noći postali momčad, ali činjenica je da nikada nisu izgledali tako kompaktni, disciplinirani u rasporedu, u situaciji kada im je voda bila do ušiju. Vjerojatno će mnogi govoriti da su pokazali karakter, rekao bih da su shvatili da svoju kvalitetu moraju staviti u službi kolektiva. Jučer smo u Ukrajini otkrili – ekipu.

Čestitke svima, ali najprije novom čovjeku, Daliću, kapetanu Modriću i dvostrukom strijelcu Kramariću. Hrvatska reprezentacija nijednog trenutka nije bila u ozbiljnijim problemima, niti u razdoblju do odmora kada su Ukrajinci imali više od igre. U nastavku je Hrvatska pokazala snagu i moć. Mentalnu i taktičku. Nevjerojatna partiju u drugom poluvremenu. Je li nova Modrićeva pozicija jedna od tajni sinoćnjeg trijumfa? Prije svega treba naglasiti da su bili – momčad. Načelo je bilo žrtvovanje za suigrača. Dobili smo utakmicu kada je Mandžukić otišao na bok, ono što igra u Juventusu, a Kramarić postao lažna devetka.