Predlažem da se postupak protiv predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ne pokrene, amnestirali su Dalija Orešković i Povjerenstvo za sukob interesa trenutačnu predsjednicu RH.

Sukob interesa trebalo bi zbog opasnosti po zdravlje društva tretirati kao smrtonosni rak s metastazama i prema njemu imati nultu stopu tolerancije. Umjesto ozbiljnosti u pristupu ovoga puta dijagnostičari Povjerenstva pokazali su u dva akutna slučaja Kolinde Grabar-Kitarović neoprostivu indolenciju i odsustvo htijenja da se povijest bolesti utvrdi u svim njezinim manifestacijama.

U prvom slučaju kada je Kolinda Grabar-Kitarović pomilovala Danka Seitera osuđenog za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju s namjerom pribavljanja imovinske koristi Nikoli Hanželu, čija je tvrtka izdašno donirala njezinu predsjedničku kampanju, Povjerenstvo i Dalija Orešković pilatovski su oprali ruke šturo ustanovivši kako je pomilovanje diskrecijsko pravo predsjednice propisano Ustavom RH.

I to bi bilo točno, i Kolindini prethodnici su svoje potpise na pomilovanjima pravdali tvrdeći da su samo parafirali ono što im je komisija za pomilovanje stavila na stol, da nema famoznog ali. Najprije, ovakvo pomilovanje potiče na zločin jer ga čini nekažnjivim ili barem garantira brzu slobodu. A što se tiče Ustava na koji se Povjerenstvo za sukob interesa vadi, i Kolinda Grabar-Kitarović je držeći ljevicu na njemu a desnicu u zraku na svojoj inauguraciji prisegnula svojom »čašću da će dužnost predsjednika RH obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana«.

Je li ovim pomilovanjem postupila tako ili na dobrobit samo povlaštenih državljanja, je li svoje ustavno diskrecijsko pravo upotrijebila ili zloupotrijebila, Povjerenstvo nije zanimalo, a trebalo je. Jer, ovo isto Povjerenstvo proglasilo je krivim Tomislava Karamarka pozivajući se na Članak 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji kaže da dužnosnici moraju postupati časno, pošteno, savjesno i odgovorno čuvajući vlastitu vjerodostojnost i povjerenje građana.

Još je ridikuloznije obrazloženje drugog »Not guilty«, onog vezanog za famoznu rođendansku proslavu Kolinde Grabar-Kitarović koju je u svojoj kući na Tuškancu navodno organizirao Zdravko Mamić kojem se danas također sudi za više toga. Povjerenstvo se pravda kako od MUP-a nije uspjelo prikupiti dokumentaciju »jer je riječ o podacima o štićenoj osobi koji su označeni stupnjem tajnosti »povjerljivo«, a iz kojih bi proizlazilo da je predsjednica RH prisustvovala rođendanskoj proslavi te da je ta proslava održana«.

Što to ima biti pogubno za štićenu osobu ako se otkrije gdje je bila prije dvije godine i zašto javnost nema pravo znati je li dobila dar skuplji od 500 kuna od čovjeka koji i muzikašima na čelo lijepi 500 eura i kojem će možda jednog dana trebati pomilovanje? Sukob interesa trebao bi biti sukob svjetova, sukob dobra i zla, poštenja i kriminala, ali to tako u Hrvatskoj nije zahvaljujući i Povjerenstvu za sukob interesa i njegovim različitim aršinima.

Za utjehu, tu su logika i matematika: dva minusa daju plus, dva puta »nije kriva« jednako je – guilty!