U Hrvatskoj nema dosta radnika. Nema dovoljno kina i kazališta. Nema novca za nastavnike. Nema više nijedne građevinske tvrtke koja je u stanju sagraditi Pelješki most. Nema se gdje liječiti autizam kod djece. Nema retencija da se spriječe poplave. Naših sveučilišta nema među 500 na svjetskoj Šangajskoj listi.

Nema koječega. Ali zato ima dosta kandidata za državno vijeće inkvizitora, koje, istina, još nije uvedeno, ali nikad ne znaš. Zato se aspiranti marno spremaju.

Jedan od stožera inkvizicije, vjerska udruga Vigilare, što znači »budan«, digla je dreku oko plakata Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, tiskanog za početak sezone. Smatraju da je opscen, njih asocira na »bludne radnje«.

Nema veze što nitko drugi osim »budnika« ne vidi ništa bludnoga na toj maloj alegoriji sa propisno odjevenim ženskim likom i muškom siluetom s balonom preko lica. Nema veze ni to što u svim umjetnostima, otkako je svijeta i vijeka, sve vrvi začinima »bludnosti«. Pa sve da ovaj ili neki drugi kazališni pano kod nekog svata i izazove kakvu »bludnu« primisao, što bi s time imali kreposni vigilarci? Jesu li oni, uostalom, štogod čitali, barem od klasike? Znaju li išta o slikarstvu i kiparstvu? »Bludnost« je, dečki, u umjetnosti mainstream. To, naravno, govorimo totalno općenito, jer na ovom plakatu toga uopće baš nema.

No, inkvizitorima povremeno treba nešto da se istaknu pa su se sada okomili na kazališni marketing. Nije im to prvi put, za plakate ima Vigilare posebnu specijalizaciju. Prije nekih pet godina na tapetu je bilo plakat za Matanićevu predstavu Fine mrtve djevojke u zagrebačkoj Gavelli, koji je Bandić na koncu zabranio, odvalivši prostačku ćušku kuturnom Zagrebu. Prijateljska krila inkvizicije iz HSP-a i Hrasta u travnju su se postrojila protiv Frljićevog komada u HNK-u Split, kao i ranije u Rijeci. S transparentom »Sotono, odlazi iz našeg grada«, kao jedan od njihovih glavnih moralista i teatrologa predstavio se ustaša Marko Skejo. Kulturofili iz Skejinog društva kamenom su razbili kazališni prozor, urlajući na ljude koji su došli na predstavu da su Jugoslaveni, četnici i stoka. Mogao si pogoditi da će im priteći u pomoć Kerum, ali podržao ih je, da, da, i sadašnji »kulturni« gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara te Ministarstvo kulture. Via facti, budnika ne fali.

Ovdje kod nas pale novine na cesti i hajkaju kontra konvencije Vijeće Europe protiv nasilja nad ženama, ISIL-ovski tamo ruše u prah drevne spomenike kulture, kod Erdogana u Turskoj iz školskih su udžbenika upravo izbacili teoriju evolucije, režim u Poljskoj čisti biblioteke od nepoćudnih knjiga, a Vigilare utjeruje ćudoređe na teatru. Tome će pljeskati samo oni koji kazalište vide samo izvana, kad traže parking negdje u kvartu. Ali statistika je opaka, tih kod nas nije malo.

Eurostat je upravo objavio podatke o kulturnim navikama stanovništva u europskim državama. Mi smo među posljednjima, s Makedoncima i Bugarima, dvostuko gori od europskog prosjeka. Samo 36,6 posto naših građana bar jednom u godini dana ode na neku predstavu, koncert, u galeriju ili bar u kino. Ostali ništa. Zato Hrvatska i jest mrijestilište za inkviziciju. U slabašnom društvu i s neprosvijećenim vlastima, princip spojenih posuda radi kao pakleni sat.