S puno bi se argumenata moglo dokazivati da je Vlada koju vodi Andrej Plenković, nakon deset mjeseci provedenih u Banskim dvorima, najgora koju je Hrvatska imala nakon 2000., s izuzetkom rekordno kratkotrajne Oreškovićeve. Vlade u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana imale su drukčiju ustavnu poziciju, pa nisu usporedive. Ali, otkad je Hrvatska transformirana u parlamentarnu demokraciju, sve vlade osim te nesretne Oreškovićeve, u prvih su svojih deset mjeseci ostavile bolji dojam nego sadašnja. Razmjer disfunkcionalnosti Plenkovićeve Vlade upravo je zapanjujući. Brojni su primjeri kojima se može potkrijepiti ovu ocjenu, a posljednjih dana strši slučaj pravilnika kojim je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić htio drastično povisiti novčane naknade na voće i povrće uvezeno iz država nečlanica Europske unije.

Premijer je jučer izjavio da je Tolušić taj propis donio bez konzultacije s Vladom i bilo kakve procedure na razini užeg kabineta. Riječ je o dokumentu koji je Srbiju, BiH, Crnu Goru i Makedoniju ujedinio protiv Hrvatske i skoro prouzročio trgovinski rat na prostoru bivše Jugoslavije. Da Tolušić, po Plenkovićevom nalogu, nije te naknade, nakon što su hrvatski susjedi alarmirali i Europsku komisiju, s 2.000 vratio na 90 kuna po vrsti uvezenog voća i povrća, danas bi hrvatski odnosi s četiri spomenute zemlje bili užareni. Toliko je to ozbiljan pravilnik. A Plenković javno tvrdi da ministar poljoprivrede niti njemu, niti ostalim članovima Vladinog užeg kabineta uopće nije rekao na čemu radi?! To je potpuno nevjerojatno, ako Plenković govori istinu.

Politička pozicija premijera, koji su obično i predsjednici najjače stranke u Vladi, takva je da oni mogu samostalno donositi odluke, ne moraju obavještavati sve ministre o svojim planovima. Kad je Zoran Milanović prije dvije godine odlučio zatvoriti granični prijelaz Bajakovo, nije prethodno pitao članove Vlade smije li to napraviti. Plenković je izvijestio javnost da će Hrvatska otkupiti MOL-ove dionice Ine, a da nije tražio suglasnost ministara. Stvari tako funkcioniraju. Ali, da jedan ministar dovede državu na rub trgovinskog rata, a da premijer nije pojma imao što on to sprema, apsolutno je neprihvatljivo. Moglo bi se čak pomisliti da je Tolušić skrivao pravilnik od Plenkovića do objave u Narodnim novinama, želeći ga staviti pred svršen čin.

U premijerovoj priči ima rupa i nekako je teško probaviti da je Tolušić sve činio na svoju ruku, ali ministar poljoprivrede to ne negira. Zato se kao činjenicu treba uzeti da je Tolušić zaobišao Plenkovića i potajno napisao ovaj eksplozivni dokument kojim se krši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Premijer kaže da je ministar poljoprivede imao dobre namjere. No, to ne može biti valjano opravdanje. Plenković naprosto mora smijeniti ministra koji mu je radio iza leđa i nanio štetu Hrvatskoj. U suprotnom će jačati sumnje da premijer nije ništa znao.