Reuters
Porez na nekretnine je savršen primjer. Ništa tu nije dovoljno promišljeno, uzročno-posljedično zavezano
Utorak je bio loš i baksuzan dan za premijera Plenkovića. Morao je reterirati od čak dviju politika iz kovačnice njegove stranke jer je pritisak, u oba slučaja, postao naprosto prevelik.
Prvo, povući će porez na nekretnine, i to do daljnjega. Vijest o odgodi lansirao je s HTV-a uz slabo maskirano priznanje da je start traljavo pripremljen. Promjene nitko ne prihvaća. PR ministra Marića provocira opći bijes. Građani se organiziraju za otpor. A jedinice lokalne samouprave su nespremne za provođenje zakona premda su prihodi namijenjeni upravo njima.
Drugo, premijer je najavio i pokop protekcionističkog pravilnika, kojim je ministar poljoprivrede Tolušić postrožo i drastično poskupio proceduru uvoza agrarnih proizvoda iz zemalja naše regije. Istog se časa, međutim, pokazalo da batina ima dva kraja.
Pogođene države ujedinile su se i zatražile pomoć od Bruxellesa. Hrvatskoj je stigla brza opomena, netko važan nazvao je Plenkovića. A Srbija je uzvratila sličnim protumjerama pa su hrvatski šleperi počeli vraćati lako pokvarljivu hranu sa srbijanske granice.
Rijetko se viđa tako masivno povlačenje unatrag s više frontova istodobno kao što je bilo ovo premijera Plenkovića. Istina, on zna dedramatizirati stresne situacije; oko požara u Splitu vidjeli smo i grotesknu stranu tog njegovog umijeća. Ali verbalna ekvilibristika nije mu bila dovoljna da poreže bodlje ove politički krajnje neugodne situacije.
Previše je priznati dva poraza i jednom danu. A iznuđena Plenkovićeva intervencija s najviše instance i oko poreza na nekretnine, i oko novih uvoznih procedura, nagrizla je autoritet ministara Zdravka Marića i Tomislava Tolušića, koje su mnogi doživljavali kao bolji dio aktualne vlade.
Jer obje nas priče zapravo vraćaju na jedan dubinski problem hrvatske politike koji je stalan i vječan kao u bajkama o patuljcima i zmajevima. Možemo se mi zavaravati koliko god hoćemo olinjalim tvrdnjama da su hrvatski zakoni odlični – pa Sabor ih je donio – ali se, eto, u provedbi događaju razne perverzije, distorzije i spačke. Možemo hvaliti sustav od skoro 600 jedinica lokalne samouprave panegiricima o decentralizaciji i povjerenju u nadstranačku mudrost naših sela i gradova.
Možemo sebi tepati kako smo narod pametan i sposoban, sve vrvi od stručnosti, nema Splita do Splita. Ali naša stvarnost sve to poriče.
Porez na nekretnine upravo je savršen primjer. Ništa tu nije dovoljno promišljeno, konzekventno, uzročno-posljedično zavezano. Ne zna se što i koga zakonodavac želi stimulirati i zašto, a što obeshrabriti i zbog čega.
Udrobljeno i preko koljena. Kaos prvog reda. A tako i ovo drugo kod Tolušića. Nije čudo da je Plenković popio fijasko. Hrvatske vlasti moraju početi ozbiljno raditi na zakonima i politikama i, ako drukčije ne ide, prepisivati modele od drugih država. I ovako smo u svemu zadnji. Pa kada onda?