Od svih lokalnih izbora, još od onih prvih višestranačkih s općim pravom glasa održanih u veljači 1993. godine, vjerojatno niti jedni nisu bili tako malo lokalni, a toliko mnogo nacionalni. Sukob HDZ-a i Mosta započeo je javno prije tri tjedna, izazvao je zaglušujuću buku u javnosti (što je i razumljivo jer koalicijska je vlada prestala postojati, upitno je ima li itko većinu u parlamentu, vlada nema četiri ministra), a jeka te buke gotovo je onemogućila lokalne kampanje. Žarko Puhovski kazao je da su lokalni izbori pritisnuti nacionalnom razinom takorekuć falsificirani, a posljedica toga je da se o lokalnim temama uopće ne govori.

Tezu Puhovskoga je, pomalo neočekivano, podržao predsjednik Vlade Andrej Plenković. Istina, on nije kazao da su izbori takorekuć falsificirani, ali u bitnome se s njime slaže. U Zadru je u srijedu na predizbornom skupu kazao da su »ovi lokalni izbori dobili nacionalnu dimenziju«. Objasnio je premijer da je »s jedne strane HDZ kao stranka s kapacitetom za upravljanje državom, a na drugoj se strani vide samo protestni trendovi i rušiteljski refleksi«. I ne samo to, nego »mi donosimo političku stabilnost, a opozicija traži svaku priliku za destabilizaciju vlasti i nove izbore.«

Prije nego što se ponovno posvetimo krađi i pretvaranju lokalnih u nacionalne izbore, valja uočiti Plenkovićevu razdjelnicu. Za njega je na jednoj strani HDZ i on ima kapaciteta za upravljanje državom, a na drugoj svi ostali, ali oni su vođeni rušiteljskim refleksima. HDZ je, dakle, mir, red, poredak i stabilnost, a opozicija sve suprotno od toga. Ta Plenkovićeva razdjelnica nije bezopasna jer od nje je samo jedan korak udaljena teza da je HDZ za Hrvatsku, a svi ostali, opozicija svakako, za rušenje i destabiliziranje Hrvatske. Na tu tezu, koja HDZ-u inače nije mrska, podsjeća i Plenkovićeva izjava da je ovo vrijeme »političkog razotkrivanja«.

Ovi su lokalni izbori doista postali nacionalni i u kampanji se raspravlja o tome tko je što radio i za što se zalagao u pokušaju spašavanja Agrokora od propasti, kako se tko ponašao na sjednici Vlade prije tri tjedna, tko je s kime sjedio u Vladi 16 mjeseci, a tko manje, tko se politički razotkriva, a tko ne, tko štiti kriminal, korupciju i bezakonje, a tko je predvodnik pravednika, a pozicija ministra Zdravka Marića, povoda za sva ta zbivanja, je zasjenjena. Za razliku od početka svibnja, Marić u ove tople dane može uživati u (privremenoj) političkoj hladovini.

Lokalni su izbori uvelike postali moralno-politički obračun HDZ-a i Mosta, dvije stranke koje su 15 mjeseci tvorile vladu. Obračunavaju se svačime, pa i videosnimkom sjednice Vlade i to onim trenutkom kada Plenković otpušta troje ministara Mosta. Svatko to tumači kao svoj velik trenutak (Churchill bi to nazvao »njihov najljepši trenutak«), a Most je snimci pridodao i glazbenu podlogu »Ode radosti«.

Kakve to ima veze s lokalnim izborima i lokalnim problemima u primjerice Osijeku ili Zadru, nikome nije jasno. U tom obračunu svi su drugi manji ili veći statisti. Iznimka su donekle oni dijelovi Hrvatske u kojima ni Most ni HDZ nemaju jake kandidate. HDZ se upire dokazati da je on stabilna točka sustava, iako je nestabilnost sustava posljedica odluke čovjeka koji je predsjednik HDZ-a i Vlade.

S druge strane, Mostu se ništa bolje od pretvaranje kampanje za lokalne izbore u nacionalnu temu nije moglo dogoditi. Stranka koja je nastala kao lokalna, dapače, vrlo lokalna (Metković je 31. grad u Hrvatskoj po broju stanovnika prema popisu iz 2011. godine) postala je nacionalnom, a u tom putu od lokalnog od nacionalnog ono izvorišno za tu stranku postalo je ugroženo.

Unatoč slaboj stranačkoj infrastrukturi Most se uspio raširiti po cijeloj Hrvvatskoj i to dva puta verificirati na parlamentarnim izborima. No, trenutak istine za tu stranku su lokalni izbori, prije svega u Metkoviću jer to mjestašce je rodni i glavni grad Mosta. Najjednostavniji način mobilizacije vlastitih birača je nacionalna, a ne lokalna tema. Na lokalnoj razini bi se raspravljalo o tome kako je Most upravljao Metkovićem posljednje četiri godine, a na nacionalnoj se raspravlja o tome kako je Most pojava neupitne čistoće, neka vrst nesagrešivih moralnih djevaca i navodni zaštitnik istine i pravde u borbi protiv HDZ-a s kojim je posljednjih mjeseci dijelio i vlast i mast.