Naravno da se za Rijeku navijalo i prije Armade, ali voljeti Rijeku, onako iskonski, nepatvoreno, odano, bezrezervno, koliko je vole sve one generacije što su u proteklih trideset godina makar i jednom na stadionu, u kafiću ili nekom tulumu zazivale »Armadu«, danas definitivno postaje način života
Iza njih je trideset godina. I svega je tu bilo. Spektakularnom koreografijom na Rujevici svoj su tridestogodšnji opus predstavili sa: »Trideset godina Rijeke u venama, Hrvatske u grudima, vjernosti bojama, snage u grlima, sjaja u očima, vatre u srcima«, pritom su svjesno prešutili da je tu bilo i osuda okoline, ponešto neshvaćenog i nepotrebnog nasilja, razočaranja upravama i rezultatima, uobičajenog mladalačkog bunta… Armada.
Riječka je navijačka skupina obilježila svojih prvih trideset godina i na najbolji se mogući način uklopila u šampionski dekor grada na Rječini, za kojega su velikim dijelom, uz naravno sjajne predstave nogometaša Rijeke, i sami zaslužni.
Armada prije trideset godina i Armada danas dva su različita i potpuno neusporediva pojma. Armada prije trideset i u svojim prvim godinama ponekad možda jest i bila sve ono što »normalni« navijači nisu željeli na tribinama, Armada danas je – Rijeka. Srce kluba, snaga grada. Veliko srce i velika snaga. Dokazali su to ove sezone, zablistali organizacijom »Bijelog broda«, nekolicinom drugih gostovanja i naročito organizacijom središnje proslave svog tridesetog rođendana, kojoj su prethodile bakljade u svim Rijeci odanim navijačkim krajevima. Gorjelo je od Buzeta, do čitavog otoka Krka, preko riječkog zaleđa do svih gradskih kvartova.
Veliki finale u petak, kada je rokerska Rijeka odala svoj »homage« Armadi začinjen spektakularnom bakljadom što je zapalila čitav grad, te subotnja veselica u režiji raspjevanih »Koktelsa« samo su dodatni dokaz da je Armada u proteklih trideset godina uspjela postati Rijeka, odnosno da je Rijeka u proteklih trideset godina nekako postala Armada. Uz nevjerojatnu količinu pozitivne energije što je u petak i subotu emitirana s Gata Karoline riječke. To je slika prave Rijeke.
Naravno da se za Rijeku navijalo i prije Armade, ali voljeti Rijeku, onako iskonski, nepatvoreno, odano, bezrezervno, koliko je vole sve one generacije što su u proteklih trideset godina makar i jednom na stadionu, u kafiću ili nekom tulumu zazivale »Armadu«, danas definitivno postaje način života. I to je najveća Armadina pobjeda. Najveći dar tek se očekuje. Prva kruna u povijesti kluba samo će dodatno osnažiti tu ionako neraskidivu vezu. Bravo, Armada Rijeka!