Schengenska uredba, čija je primjena i jučer rezultirala kilometarskim kolonama, kolikogod bila rigidna i neživotna, neće tek tako biti promijenjena. Premda premijer Plenković obećava “dugotrajno rješenje” za ovaj problem, to je u ovom trenutku potpuno nerealno.

Na donošenje ove uredbe moramo gledati u širem kontekstu. Ideja o uredbi kojom bi se pooštrio nadzor vanjskih granica EU-a, odnosno Schengena, pojavila se nakon terorističkih napada u Europi prošle i pretprošle godine. Premda većina počinitelja tih napada nisu u Europu stigli izvana, nego se radilo o državljanima europskih zemalja, primjerice, Francuske ili Belgije, populisti su za eskalaciju terorističkog nasilja u srcu Europe krivili porozne vanjske granice EU-a i izbjegličku krizu, na što su Berlin i Pariz odgovorili donošenjem ove uredbe.

Ovdje svakako valja imati na umu da se u Francuskoj sljedeće nedjelje održava prvi krug prijelomnih predsjedničkih izbora, dok se podjednako bitni njemački parlamentarni izbori održavaju najesen. Pitanje sigurnosti jedna je od ključnih predizbornih tema i u Francuskoj i u Njemačkoj. Njemačka kancelarka Merkel, koja je prije dvije godine inaugurirala politiku dobrodošlice, sada inzistira isključivo na sigurnosti, optužujući političke takmace, primjerice socijaldemokratsku vlast u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, da nije dovoljno oprezna kada je riječ o sumnjivcima i radikaliziranim pojedincima.

U takvoj situaciji besmisleno je očekivati brzu promjenu sporne uredbe, kolikogod se tvrda granica između dviju članica EU-a nama činila besmislenom i apsurdnom. Uredba je dio schengenskog zakonika, tako da je uredbu moguće mijenjati na isti način kao što je i donesena, odlukom europskih čelnika. A kakva atmosfera u europskim članicama vlada kada je riječ o njezinoj korekciji zorno svjedoči podatak s prošlotjednog stručnog sastanka predstavnika članica i Europske komisije. Slovenska delegacija, svjesna da joj ovako rigidna uredba stvara probleme, predložila je da se od sustavnih kontrola izuzmu neke skupine putnika, poput djece mlađe od 12 godina, školskih ekskurzija i umirovljenika na organiziranim putovanjima, ali slovenski prijedlozi glatko su odbijeni.

Unatoč očitoj tvrdoći slovenske strane u provedbi uredbe – Ljubljana ovu situaciju svakako testira za očekivani pritisak na Hrvatsku nakon objave arbitražne presude – slovensku ulogu ovaj put ne treba prenaglašavati. Slovenija je samo podizvođač u ovom projektu. Kreatori su drugdje. Premijer Plenković sa Slovencima se mora što prije dogovoriti, što mu poručuju i iz Bruxellesa. To mu je jedina nada da će problem barem staviti pod nadzor prije turističke sezone.