Odluka ministra prometa Olega Butkovića da sazove paralelnu Skupštinu Zračne luke Rijeka paradigma je maćehinskog odnosa Republike Hrvatske, kao većinskog vlasnika, prema riječkom aerodromu, koji traje već godinama, ako ne i desetljećima, i to bez obzira koja je stranka na vlasti.

Umjesto ulaganja u aerodrom, kao strateški dio prometne, ali i turističke infrastrukture, država je Zračnu luku uglavnom tretirala kao neželjeno dijete. Vidljivo je to iz nebrojenih primjera, poput PSO programa poticanih domaćih letova, po kojemu Split, Dubrovnik, Pula i Zadar imaju godišnje desetke puta veći broj subvencioniranih mjesta na letovima, a čak i Osijek ima tri puta više od riječkih sedam i pol tisuća – da spomenemo samo jedan.

Kad se već ne bavi razvojem, država se bavi kadroviranjem u Zračnoj luci, pa tako želi smijeniti direktora Tomislava Palalića, bez objašnjenja i suprotno volji ostalih suvlasnika, te na njegovo mjesto dovesti Gordana Žurgu, čovjeka koji je već jednom, također bez objašnjenja, bio zaposlen na aerodromu, i to na nepostojeće radno mjesto.

Sazivanjem paralelne skupštine Ministarstvo iskazuje nepoštovanje Društvenog ugovora Zračne luke, ali i Zakona o trgovačkim društvima. Takav način upravljanja, u najmanju ruku pokazuje potpunu nebrigu prema vrijednoj imovini, kao i posvemašnju nesposobnost najodgovornijih da Rijeku po zračnom prometu dovedu uz bok barem Zadru i Puli, za što ne postoje nikakve objektivne zapreke.