Lokalni izbori će tako, prije »velike biračke šutnje«, a pogotovo oni u Splitu i Zagrebu, možda odsudno zacrtati smjerove u kojima će se kretati najveće stranke u Hrvata / Foto Denis LOVROVIĆ
Odsudne i najdalekosežnije bitke vodit će se u dvama najvećim hrvatskim gradovima
Hrvatskoj slijedi velika, programirana tišina. Zatišje kakvo se rijetko poklopi u frenetičnom ritmu izbora u demokracijama Europske unije. Od lipnja, naime, pa sve tamo do svibnja daleke 2019. godine Hrvatice i Hrvati ne bi trebali na birališta.
Gotovo, dakle, pune dvije godine će proći dok se opet ne mašimo biračkih listića nakon lokalnih ratova koji slijede u svibnju (i drugi krug, početkom lipnja) ove, 2017. godine. A politički vakum će tako više od sedam stotina dana ispunjavati tek krikovi i odjeci političkih svađa i svađica vladajućih – Mosta i HDZ-a…
Tako, barem, stoji na papiru. Izbori su, naime, događaj koji se ne može posve predvidjeti, Vlade znaju pasti, vlastodršci silaziti s vlasti, pa se građane opet, izvanredno, pozvati na biračka mjesta. No, ne bude li dramatičnih zbivanja (a dramatična zbivanja u Hrvatskoj ipak nikad nisu loša oklada) trebali bi se poželjeti biračkih kutija. Što, jasno, daje dodatno na važnosti predstojećim lokalnim izborima, koji su, i bez toga, možda i najvažniji lokalni izbori od Hrvatske neovisnosti na ovamo.
Split: Ima li životabez SDP-a?
Osim uspostavljanja globalnog odnosa snaga koji će onda okamenjen u dvogodišnjem vremenu služiti kao stalna referenca za različite analize i podloga za kreiranje stranačkih politika, izbori u nekoliko jedinica lokalne samouprave uspostavit će, ili satrti, ravnotežu između političkih saveznika, pa čak i unutar samih stranaka.
Gledajući ponuđene kandidate, početne anketne brojke i važnost samih gradova, nije teško zaključiti da će se odsudne i najdalekosežnije bitke voditi u dva najveća grada, Splitu i Zagrebu.
U sjeni posljedica izbornih rezultata u dva najveća grada, odvijat će se i niz neizvjesnih i bitnih izbornih utakmica u mnoštvu hrvatskih gradova. Vukovar, Sisak, Varaždin, Dubrovnik, Šibenik, Metković, Omiš, samo su neki od toponima kojima će se baviti analitičari u izbornoj noći i danima koji će slijediti. No, nakon Zagreba i Splita najbitniji će, bez sumnje, biti Zadar. U tom gradu je HDZ na vlasti već skoro tri desetljeća. Carstvo Božidara Kalmete, međutim, opako je uzdrmano optužnicama radi kojih će Kalmeta neko vrijeme glavne bitke biti pred sudom, a ne u politici, pa ovaj put neće biti kandidat za gradonačelnika. SDP je, pak, odigrao jednu od najjačih karata koje ima na raspolaganju, Zadar »napada« Sabina Glasovac, popularna i prodorna saborska zastupnica te stranke čije su šanse za pobjedu dosta realne.
Uspije li Glasovac u Zadru srušiti HDZ (kandidat je dr. Branko Dukić), to će dati itekakvog vjetra u jedra i njenoj stranci , ali i samoj Glasovac unutar SDP-a. Mogao bi to biti početak jedne lijepe političke karijere čiji dosezi u tom slučaju vjerojatno neće završavati na zidinama Zadra ili vratima saborskog restorana. S druge strane, ako HDZ izgubi, problemi za Plenkovića će se umnožiti, jer je prilično izvjesno da je Kalmeta odustao od kandidature upravo pod njegovim pritiskom, kako se ne bi stranku vezivalo za sudske procese. Ako, pak, Dukić pobjedi, bit će to jedan od rezultata koji će Plenkoviću uljepšati dan, tjedan, mjesec i godinu.
U najvećem gradu Dalmacije SDP na ovim izborima, praktički, ne postoji. »Zahvaljujući« izrazito blijedom naslijeđu vladavine SDP-ovog pobjednika otprije četiri godine, Ive Baldasara, čija su dva najupečatljivija poteza bila pokušaj primirja s ustašoidnim dijelom braniteljskih udruga, te svađa s Milanovićem i napuštanje stranke, SDP je teški autsajder. Naravno, toj poziciji je doprinijelo i što se viđeniji članovi stranke nisu htjeli kandidirati u ovako kompliciranoj situaciji, pa će »metak« za stranku primiti dosadašnja dogradonačelnica Splita Aida Batarelo. No, bez obzira na razloge, potpuno je izvjesno da će SDP u drugom najvećem hrvatskom gradu na izborima biti samo – prolaznik.
HDZ bi, pak, mogao uspjeti u onome u čemu nije nikad, a to bi sigurno bio krunski trofej za Andreja Plenkovića – da u Splitu na direktnim izborima konačno pobijedi njihov kandidat za gradonačelnika. Andro Krstulović Opara, predstavnik plenkovićevskog desnog centra je po prvim anketama i lagani favorit za pobjedu, no da će biti jednostavno i lako – svakako neće.
»Žele se vraća« je do prije koji mjesec zvučalo kao dobra zezancija, no bivši gradonačelnik Kerum je vrlo blizu Oparinim brojkama i nije nemoguće da se živopisni i u zadnje vrijeme ne baš uspješni poduzetnik vrati u velikom stilu. Kerum je u Splitu ono što je Esih u Zagrebu – glas desnice kojoj je Plenkovićev HDZ premalo desni i previše odnarođen. Stoga bi i eventualni poraz od Keruma vrh HDZ-a vjerojatno zabolio i više od pobjede ljevice.
A glavna nada građanskog centra i umjerene ljevice u Splitu je Marijana Puljak iz stranke Pametno. Brojke su takve da i ona može do mjesta gradonačelnice, razlike su u jedan-dva postotna boda, a, podsjetimo, posljednji okršaj ljevice i desnice u Splitu je završio pobjedom lijevog Baldasara nad HDZ-ovim kandidatom s minimalnom prednošću (oko 600 glasova). Eventualna pobjeda Puljak bi jasno pokazala cijelog Hrvatskoj da »ima života i bez SDP-a«, te značajno utjecala i na zbivanja unutar stranke Davora Bernardića.
Zagreb: Majka svih bitaka za – HDZ
A kad smo već kod SDP-a, koji u Splitu nema ozbiljnog kandidata/kinju, u Zagrebu ga/ju neće imati uopće. Zahvaljujući naime neshvatljivoj strateškoj nepripremljenosti novog predsjednika stranke i zagrebačkog SDP-a, u trenutcima pisanja ovog teksta manje su od dva mjeseca do izbora, a SDP još nije siguran kako će na njih. Sva je, međutim, prilika da će podržati HNS-ovu Anku Mrak Taritaš, koja od niza izazivača vječitom Milanu Bandiću ima, čini se, najbolje šanse za njegovu konačnu detronizaciju.
Eventualna pobjeda Mrak Taritaš će biti i pobjeda SDP-a, ali i start za nova preslagivanja u najvećoj gradskoj organizaciji glavne oporbene stranke. Funkcioniranje eventualne koalicijske vlasti u glavnom gradu, pak, bit će javni test za potencijalnu buduću suradnju Vrdoljakove i Bernardićeve stranke u vođenju zemlje – test koji bi se odvijao pred očima javnosti i, nema sumnje, ne bi prolazio bez kavgi.
Ono što je Zadar za HDZ, to je Rijeka za SDP. Pa još puta barem tri. Jer, SDP-ova »vječita« vladavina Rijekom traje i traje i ne čini se da je ozbiljno ugrožena i ovaj put. Za pobjedu u Rijeci, kvragu, za bilo čiju pobjedu u Rijeci osim SDP-ove bi vjerojatno u HDZ-u dali barem »pola županija« koje će osvojiti u svibnju. Unatoč potencijalnim aferama nekih njegovih suradnika, međutim, čini se da je Obersnel i dalje uvjerljivi favorit dva mjeseca pred izbore i da je samo pitanje hoće li uspjeti skupiti stabilnu skupštinsku većinu. Favorit je, međutim, dva mjeseca pred izbore bio prošlog ljeta i Zoran Milanović. Danas se bavi privatnim biznisom.
No, samo ime prve osobe uvjerljivo najvećeg i najbogatijeg grada u zemlji nije toliko zanimljivo kao majka svih bitaka za dušu HDZ-a, ona između ekipe koju predvodi Drago Prgomet, a koja će nastupiti u službenom dresu HDZ-a, te ekipe koju će predvoditi Bruna Esih, a koju izvan svake sumnje podržava Zlatko Hasanbegović i sva ta desnica unutar najveće hrvatske stranke. Taj rezultat, taj omjer glasova mogao bi biti odsudan za buduće procese unutar HDZ-a, pa tako i za smjer u kojem će se dalje kretati Hrvatska. Jer, doživi li Esih debakl, ne treba uopće sumnjati da će Plenković pokušati provesti ozbiljniju deradikalizaciju stranke. U suprotnom, sve će opcije biti na stolu, a premijer u problemu.
Nije zgoreg ovdje podsjetiti i na dva imena koja su još donedavno bila ključna u HDZ-u: Milijan Brkić i Tomislav Karamarko. Kandidatura Prgometa svakako je šamar Brkiću i njegovoj ekipi koja vodi zagrebački HDZ. Stoga je veliko pitanje kako će se oni ponašati u kampanji, te, još bitnije, što će poduzimati ne ostvari li Prgomet rezultat kakvog priželjkuje Plenković. Karamarko, pak, nakon višemjesečne šutnje, svako malo na facebooku podsjeća da još postoji kao politički faktor, bilo da govori o svojim međunarodnim susretima, ili želji za promišljanjem Hrvatske u narednih 25 godina. Ne treba stoga isključiti ni njegovo ime u HDZ-ovskim kombinacijama uđe li ta stranka iz ovog ili onog razloga u bilo kakvo burnije razdoblje.
Lokalni izbori će tako, prije »velike biračke šutnje«, a pogotovo oni u Splitu i Zagrebu, možda odsudno zacrtati smjerove u kojima će se kretati najveće stranke u Hrvata, te tako bitno utjecati na buduće politike koje će se voditi u ovoj zemlji.
Valjalo bi se sjetiti toga 21. svibnja padne li nam na pamet kako je možda odšetati do biračkog mjesta na vjerojatno lijep i sunčan dan tako preveliki i suvišan trud.
