Šok i nevjerica nastali su kad je šef SDP-a Davor Bernardić pledirao da se predsjedniku Republike povećaju ovlasti i da šef države bira tri ministra u vladi, uz živoga premijera, tko god to bio. Molim, jesmo li dobro čuli?! – bila je prva reakcija. A je li takva ideja, koja nema i ne može imati uporište ni u kojem sustavu izbora jer ruši samu bit parlamentarne demokacije, rezultat lijepoga i ugodnoga susreta Bernardića i aktualne predsjednice nedavno na Pantovčaku, vjerojatno nikad nećemo doznati jer je Bernardić poslije reterirao i rekao da se samo šalio.

S druge strane, u isto vrijeme i na istom mjestu na jednoj političkoj panel raspravi, Bernardić je molio i šefa Mosta Božu Petrova da podrži njegov prijedlog zakona o minimalnoj plaći, jednako kao što je spreman i podržati mostovca Tomislava Panenića za župana u vukovarskoj županiji.

A u isto vrijeme, lista SDP-a u Splitu, prema novoj anketi, stoji na 9 posto.

Vidi li novi šef SDP-a ove tri stvari kao povezane, teško je reći, ali one to definitivno jesu. Političke izjave bez domišljenosti, inzistiranje na suradnji s vladajućima, bilo na Pantovčaku ili s Mostom, koji je notorno klerikalno desni proizvod, i na kraju loša kadrovska politika na lokalnim izborima gdje SDP ni u Splitu, a ni u Zagrebu i Osijeku, te nizu županija nema svoje jake kandidate, rezultira jednoznamenkastom podrškom građana. Zašto Bernardić uporno inzistira na tezi o suradnji s vladajućima ili dijelom vladajućih, to je doista potpuna enigma. To obično argumentira tezom o trećoj Hrvatskoj – kao, uspjeli smo imati politički konsenzus u Domovinskom ratu, potom u pristupanju EU-u i, evo, sada. Ali zašto sada? Hrvatska nije ni u kakvoj krizi, nema izvanredne situacije ni elementarnih nepogoda, nije nas pomeo cunami, čak nema niti ekonomske recesije, stopa rasta od tri posto je jedna od najvećih u Europi trenutno, i zašto bi ikome trebao politički konsenzus oko bilo čega? A pogotovo lideru oporbe?

Lijepa je zamisao da politička retorika bude pitomija, da se ne produbljuju podjele u društvu, ali kao što se nekad znalo govoriti da se Andrej Plenković mogao upisati u bilo koju građansku stranku, a iz (ne)poznatih razloga je izabrao baš HDZ, jednako tako sada izgleda i da bi Bernardić mogao biti predsjednik bilo koje druge stranke, a ne baš nužno SDP-a. Vikao je o lijevijem SDP-u, a traži suradnju s predsjednicom i Mostom.

Nije čudo da su birači zbunjeni, a Bernardićevi unutarstranački kolege šokirani. Ako, međutim, osim u Splitu SDP i u drugim sredinama završi na 9 posto, sve to zajedno neće moći dugo potrajati.