I po zadnjem istraživanju javnog mnijenja Cro demoskop, SDP za HDZ-om zaostaje više od deset posto. Iako je HDZ-ova Vlada počela upadati u nevolje pa je pala popularnost i njoj i njenoj najjačoj stranci od toga u SDP-u nisu imali nikakve koristi. Jer i njima je, naime, popularnost pala. Istina, za aferu Saucha nije krivo aktualno čelništvo stranke, ali padu popularnosti svakako je pridonio i očigledan nedostatak vodstva. SDP kao da kaska za političkim događajima umjesto da ih sam kreira.

Tu je recimo mlaka i bezvezna reakcija na smrt Marka Veselice. Reći nekoliko lijepih riječi o njemu bio je čisti politički zicer, a zakucavanje bi bilo da se Bernardić pojavio na pogrebu. Jer Veselica je nakon 1990. bio beznačajan političar i nije imao nikakvu ulogu u bilo kojem od loših elemenata hrvatske politike u zadnjih 26 godina. S druge strane je tijekom komunističke diktature bio klasičan zatočenik savjesti. Međutim, više od nekoliko čudnih rečenica nije se moglo čuti od predsjednika SDP-a.

Jedna od rijetkih dobrih stvari bilo je SDP-ovo reagiranje na zakonske izmjene kojima se omogućava besplatan rad srednjoškolaca, što je mjera koja izravno ide na ruku trgovačkim lancima koji bi još više mogli sniziti cijenu rada. Ali i to je odrađeno mehanički i bez prevelikog žara. Problem radne snage u trgovini je star godinama, u sklopu njega se bezočno eksploatiraju radnici i vara država, ali SDP o tome cijelo vrijeme gromoglasno šuti.

Forte i ovog vodstva SDP-a kao i onog prije njega, sada je to više nego razvidno, su nažalost i dalje ideološka i svjetonazorska pitanja. U sljedeće dvije godine za očekivati je da će se čelnici SDP-a spremno uključiti u polemiku s Vicom Batarelom i Željkom Markić oko reguliranja prava na pobačaj. Bit će naravo aktivni i u kritiziranju Vladine ideološke komisije koja će pokušavati, bezuspješno naravno, doći do povjesne istine oko zadnjih hrvatskih stotinjak godina.

Pa stoga nije nimalo čudno da će morati podviti rep i podržati recimo Anku Mrak Taritaš za zagrebačku gradonačelnicu. Ili – pak kao što to želi druga struja unutar vodstva SDP-a – Sandru Švaljek. To da SDP nema člana koji bi bio relevantan kandidat za prvog čovjeka Zagreba govori sve o stanju u ovoj stranci. I kako se u njoj radi zadnjih desetak godina. Dozvolili su da im višestruko slabija stranka nametne kandidatkinju.

A recept za SDP-ov uzlet je više nego jasan. Moraju se konačno riješiti ideoloških magli zaostalih iz prošlog režima, tu je čak i Račanov SDP iz ranih devedesetih bio puno konzekventniji, te konačno naglasak staviti na konkretne stvari, a ne na svjetonazorske ratove. Pa tu su im, uostalom, najbolji primjer Mrak Taritaš i HNS. Ne stoji ona dobro u anketama zbog svjetonazora, iako je HNS tu jednako rezolutan kao i SDP, već zbog toga jer je, ili je barem u to uspjela uvjeriti znatan dio Zagrepčana, sposobna rješavati konkretne probleme i prekinuti Bandićevo upropaštavanje Zagreba. Osim toga, komunikativna je i njene izjave svatko može razumjeti što nije baš slučaj s nekim od vodećih ljudi SDP-a. Ako se SDP ne posloži i konačno se počne baviti konkretnom politikom, HDZ-u je, naravno ako ne počini kakvo političko samoubojstvo čemu je inače sklon, zajamčen barem još jedan mandat.