Kad se pravorijek suda čeka punih 26 godina, nešto tu ne bi trebalo biti normalno. Adresa je Ustavni sud, odluka se tiče pobačaja. Tko je doživio ovu povijesnu odluku, trebao bi slaviti, jer čekati dva i pol desetljeća nije lako, neovisno o tome jeste li zakleti protivnik pobačaja ili štitite pravo na izbor žene. Istog dana dogodilo se da je proglašena i zastara u slučaju Miroslava Maškarina koji je operiran 2006. godine i na rutinskoj operaciji slijepog crijeva završio s amputiranom nogom, a sada je, kao invalid, 11 godina poslije, dočekao obustavu postupka protiv dr. Popovića zbog zastare koja je inače nastupila još 2014. godine, ali je službeno proglašena prije nekoliko dana, valjda zato što je Općinskom sudu u Rijeci trebalo skoro tri godine da shvati koliko je dramatično kašnjenje u rješavanju ovog predmeta. Logično, kad su sporo rješavali slučaj, zašto ne bi sporo proglašavali i zastaru. Ima vremena, očito da ima.

Slika treća u našem sporohodnom sistemu dijeljenja pravde i nepravde, točnije izbjegavanja jednog i drugog, dogodila se Zdravku Mamiću, netom nakon što se cijela država zabavljala i natezala oko glumačkih bravura alžirskog naturščika El Arbi Hillel Soudanija, koji je u Vinkovcima, baš u 90. minuti, doživio iznenadan i okrutno težak napad padavice i to točno u trenutku kad je i sudac Batinić pogođen agresivnim i podmuklim izljevom konjuktivitisa u očnim zjenicama, tako da je u svom sljepilu uspio zamijetiti ono što nitko nije mogao vidjeti na terenu, iza kamere, na snimci, iz zraka, satelita ili iz svemirskog broda. Iza cijele halabuke oko još jednog izmišljenog penala za Dinamo marginaliziran je sudački poguranac u korist Zdravka Mamića i to na Zagrebačkom županijskom sudu, gdje je predsjednik nedavno ponovo postao osvjedočeni Mamićev prijatelj Ivan Turudić. Po ustaljenoj praksi taj je sud proglasio mini zastaru u relativno svježem predmetu, jer početak suđenja Mamiću ne čeka se ni dvije godine, što je po hrvatskim standardima kratko vrijeme, nedovoljno niti za našiljiti olovke, uramiti spis i položiti ga na dno ladice. Iako suđenja nema, sud je ipak shvatio kako Mamiću, osumnjičeniku za protupravno stjecanje imovinske koristi od 280 milijuna kuna, više ne treba izricati mjere predostrožnosti, štoviše treba mu čak i vratiti oko 14 milijuna jamčevine kako bi imao džeparac dok čeka početak suđenja.

Obrazloženje odluke daljnja je smijurija jer se kaže kako je Mamić dao ostavku na sve svoje pozicije pa više ne može ponoviti zlodjela niti utjecati na svjedoke. Iako je način na koji Mamić djeluje u hrvatskom nogometu isti kao i prije.

Dok pred našim očima krvari hrvatska pravna država, dobra stara zastara ispada čak i zabavna. Tako jedna institucija (Ustavni sud) koja je potrošila 26 godina na promišljanje i odlučivanje uvjetuje drugoj instituciji (Hrvatski sabor) da novi zakon donese u roku od 2 godine. Stoga hvala im na odluci o pobačaju. Pozdrav i vidimo se opet za 26 godina!