Nakon dvije godine mandata Kolinde Grabar-Kitarović još je jasnije da bi trebalo ukinuti izravne izbore za predsjednika, odnosno predsjednicu Republike. Hrvatska sada već ima gotovo 17 godina iskustva s aktualnim političkim sustavom i postalo je jasno koliko je on nakaradan. S jedne strane činjenica da je izabran na izravnim izborima onome tko dođe na Pantovčak daje veliki legitimitet. Posebno ako se to dogodi nakon glasne, bučne i tvrde izborne kampanje tijekom koje je sva medijska i društvena pažnja usmjerena na izbornu utrku. A vrhunac svega je inauguracija na Markovu trgu na kojoj se pojavljuju i viđeniji strani političari i strane medijske kuće. Onaj tko pobijedi, ne bi bio čovjek ako se nakon toga ne bi osjećao kao netko tko zaista može utjecati na tijekove u zemlji.

Međutim, već sljedeći dan nakon skupa na Markovu trgu dolazi bolno otrežnjenje. Čovjeku postane jasno da se s Pantovčaka ne može utjecati ni na što. Dobro sad, skoro ni na što. Predsjednik, odnosno predsjednica ima pravo supotpisa kod imenovanja diplomata i šefova sigurnosno obavještajnih službi. I ulogu oko vojske koja je uostalom ograničena u mirnodopsko doba. I to je sve. Istina, otvara to prostor za dogovore ispod stola s Vladom, tipa ja ti pustim ovog veleposlanika, a vi meni ovo ugradite u zakon. Ali, svaki je stanovnik Pantovčaka pod velikim pritiskom da mora nešto napraviti po svaku cijenu nakon što je dobio preko milijun glasova birača. Pa onda radi svašta.

Mesić je Hrvatima otkrivao antifašizam kako ga on vidi, a samom sebi čudne vođe čudnih dalekih država koje je često posjećivao; Josipoviću se usred Knesseta ukazala ustaška zmija, a u Slavonskom Brodu Milorad Dodik, a Grabar-Kitarović je pažnju dosad privlačila vožnjom trajekta i dijeljenjem dječici svojih sličica. I da, prijedlogom za devalvaciju kune. Na stotine ideja samo da se stvori dojam da se nešto radi.

A to je nemoguća misija budući da praktički o svemu odlučuju Vlada i Sabor. Glavni je to razlog poraza Ive Josipovića na prošlim predsjedničkim izborima. Tijekom cijele kampanje Grabar-Kitarović je lupala po njemu napadajući ga da nije napravio baš ništa tijekom mandata. A on nije mogao dati jedini suvisli odgovor, jer bi otkrio da je car gol i da je cijela gungula potpuno besmislena. A odgovor bi glasio da nije napravio ništa jer predsjednik ni ne može napraviti ništa. Bit će jako zanimljivo pratiti sljedeće predsjedničkeizbore kada će protukandidati napadati aktualnu predsjednicu pitajući je što je to ona napravila za mandata.

Stvar je u tome da bi domaća politička elita konačno trebala postići konsenzus oko ovog pitanja i prekinuti lakrdiju zvanu predsjednički izbori kojoj moramo svjedočiti svakih pet godina. Trebalo bi naprosto promijeniti Ustav i predsjednika birati ili u Saboru ili kroz neki drugi ograničeni elektorat. I svesti mu ovlasti na to da nakon parlamentarnih izbora u strogo propisanoj proceduri određuje mandatara za sastav Vlade. A sav njegov utjecaj na društvena događanja da ovisi isključivo o njegovom moralnom liku i djelu. Time bi se ako ništa drugo barem šefa države poštedjelo toga da kroz pet godina mora samo smišljati načine kako bi došao na naslovnice i stvorio dojam da pokušava napraviti ono što je obećao.