Rijeka nikada nije izgubila na Rujevici, niti u prijateljskim ogledima. Hajduk je jesenas, sa Slovencem Pušnikom za kormilom, poveo i utvrda je počela podrhtavati. Tada se ukazao srednji branič Elez i dvama pogotcima preokrenuo rezultat. U generalnoj probi s Domžalama Rijeka je do odmora bila na konopcima. Nije došla na utakmicu u prvom poluvremenu. Nered i konfuzija, greške u obrani i dvije su loptu napuhale Prskalovu mrežu. Nakon triju pobjeda u Portugalu, bez primljena pogotka, uz sedam postignutih pogodaka, ovo je bila neprepoznatljiva Rijeka. Festival strave i užasa na predstavljanju. Kokošinjac.

Tada se ukazao Ante Kulušić. Neobično je da stoper ima broj devet na leđima (ali ako je Zidane mogao nositi broj 5…), a da nije slučajnu izabrao “devetku” (čekala je Jelavića…) pokazao je na svom predstavljanju u drugom poluvremenu. Dvama pogotcima u stilu Van Bastena novi Rijekin igrač, Ante Kulušić (u rodu preko baka s Antom Kulušićem iz sela Miljevci kod Drniša, povjerenikom za suce i kontrolore HNL-a), preokrenuo je rezultat i osvojio simpatije navijača. Doveden je da začepi rupe u zadnjoj liniji obrane (protiv Domžala bilo je više rupa nego u ementaleru…), a predstavio se kao – strijelac. Sjećate se Mirala Samardžića koji je u ljeto 2014. godine stigao automobilom iz Tiraspolja (Moldavija), ravno na utakmicu Superkupa s Dinamom i zabio gol. Kulušićevi pogotci nemaju težinu onog jednog Samardžića, ali… Spasio je Rijeku od poraza u generalnoj probi.

Više od toga, okrunio je dobru igru svoje momčadi (treći je pogodak djelo Gavranovića!) i zvižduke pretvorio u završni pljesak. Jer, drugo je poluvrijeme bilo na razini – Rijeke. One iz Portugala, koja bi trebala biti spremna za nastup protiv Osijeka u Gradskom vrtu. Po Kekovom mišljenju najtežoj utakmici posljednje tri godine!

Rijekinom je treneru sigurno dobro došlo anemično i bezlično prvo poluvrijeme, odnosno reakcija u nastavku, u kojoj je momčad pokazala karakter. Izašla iz mračnog bunara poraza. Golovima i igrom. Da mi je bilo biti muha na zidu u poluvremenu i slušati Keka… Pretumbao je cijelu momčad. Dobio je potvrdu da ima “drugog vratara” u Slugi (najvećem “pehistu” u povijesti Rijeke, lani je primio osam golova u tri utakmice, Slaven, Zagreb, Aberdeen i poslan je u Speziju…), da Martić ima centrašut kao čokoladni bombon, da Čanađija može igrati veoma uspješno u paru s Mišićem na poziciji zadnjeg veznog. Kao i Vešović lijevog beka… Nikada ranije Rijekin trener nije toliko ispremiješao karte (u četiri godine!), na jednoj ozbiljnoj utakmici. A ovo je bila posljednja provjera pred početak prvenstva. Gavranović je krenuo s klupe i zabio gol. Gorgon je igrao prvu špicu, pa na bočnim pozicijama. Do novih rošada ulaskom Ajayija… Bogatstvo je i Črnic bez obzira na to što je do odmora momčad bila s glavama u oblacima…

Ako je Kek igrao skrivača s Osječanima, onda je uspio u potpunosti. Rijeka je, međutim, pokazala da ima široku lepezu kombinacija na svim djelovima terena. Kek je protiv Domžala vukao konce do samog kraja utakmice i Rijeka je dobila utakmicu u sudačkom vremenu. Gladni vukovi s Rujevice, bez obzira na viđeno do odmora, spremno čekaju nastavak prvenstva. Nema razloga za paniku. A Kekova je glava već u – Osijeku!