E bila bi stvarno luda stranka koja bi s Fredom Matićem išla na lokalne izbore u glavnom gradu. Mnogi su za Matića imali velikih simpatija dok su ga šatoraši sadistički zlostavljali u njegovom mandatu. Ali čovjek sada javno nastupa kao da je potpuno prosvirao. Kaže, recimo, ovo: Ako Kolinda može biti predsjednica Republike Hrvatske, pa onda i ja mogu biti gradonačelnik Zagreba.

Poznato je da nisam fan Kolinde Grabar-Kitarović, ama ni najmanje. Ali kakvo je to trabunjanje? Žena je legalno izabrana na neposrednim izborima i eto je na Pantovčaku. I što je bivši SDP-ov ministar Fred Matić ovim uopće htio reći? Jer to što je rekao na hrvatskom zapravo znači: Kad već imamo tako bezveznu predsjednicu, pa zašto ne bih i ja – jednako bezvezan kao i ona – pobijedio na izborima za gradonačelnika Zagreba. Udara po njoj, ali i od sebe pravi pajaca.

Ali to s KGK je samo sitnica prema bujici misli koja ovih dana neobuzdano kulja iz Matićeve glave. Prigovorilo mu se u subotu, na sjednici Glavnog odbora SDP-a, da svojim nekontroliranim izjavama ruši rejting stranke. Jedna od njih je bila da od nekih stranačkih kolega u posljednje vrijeme doživljava gori tretman nego za vrijeme rata od čuvara u Miloševićevom logoru. A onda se Fred od toga brani ovako:

»Glavni odbor bio je Životinjska farma, u kojoj sam ja bio konj, kerovi koji su me trebali kidati bili su pudlice, a nalogodavci nisu bili svinje nego vjeverice.«

E baš bi se građani usrećili s gradonačelnikom na rubu živaca, koji će voditi politiku osobnim podbadanjima, banalnim prispodobama i zoološkim metaforama.

– Tražim drugu stranku, kaže mi nekidan prijateljica. – Ovima u SDP-u najbolje je da se raspuste i zatvore kapiju. Pa tko više može podnijeti to učmalo blebetanje, te jalove sukobe i ta međusobna olajavanja na Fejsbuku. Ja svakako nemam više namjeru glasati za tu skupinu ispraznih pametnjakovića koji se izražavaju poput kavanskih žicara.

Prenosim ovu privatnu sekvencu jer ona je baš točan odgovor na neprekinuti pad popularnosti SDP-a, proces u kojem je Fred Matić samo jedan od niza marljivih protagonista. Jer iz te stranke uporno ne izlazi ništa drugo osim ništa. Postavili su za predsjednika Davora Bernardića pa im već ni to ne valja. Pa nismo im ga mi birali. I zar ne mogu zadržati čak ni toliko dostojanstva da jedni po drugima ne granatiraju najgroznije uvrede na društvenim mrežama, tako da se cijela javnost ima nad čime zgražati?

Zar je to ikad itko vidio bilo gdje da kandidat za predsjednika neke ozbiljne stranke javno melje u papar svog izborno uspješnijeg rivala kao što to sada čini Ranko Ostojić, Fredova »vjeverica«, Davoru Bernardiću? I tu je apsolutno svejedno je li Ostojić u pravu ili nije kad Bernardiću sasipa u lice da u SDP-u nije učinio baš ništa, da je nesposoban i prazan. Praznina je, na žalost, logo sadašnjeg vodstva SDP-a. Ali sastanci služe da se pristojni političari međusobno objasne, a ne intervjui, kamere i pozornica. U SDP-u je, međutim, nastupila era najnižih strasti. Jedni će druge požderati. Kao da igraju po partituri koju im je napisao HDZ. I bit će kod mnogih građana isto kao kod ove žene. Adio SDP, hajde da vidim za koga ću ubuduće glasati.