Naši violončelisti iz banda 2Cellos zahvalili su se stožeru Donalda Trumpa. Odbili su svirati na njegovoj inauguraciji. Prije njih i mnoge druge glazbene zvijezde. Ekipa novog američkog predsjednika čak je odlučila da će nastupe platiti, do sada se muziciranje za predsjednike SAD-a smatralo čašću. Ali ni to nije pomoglo. Odbijenice pljušte. Mnogi umjetnici, poput Arethe Franklin, Eltona Johna, Andree Bocellija i Celine Dion, svoju muziku i imena nisu željeli staviti pod Trumpovu zastavu. Nisu mu spremni praviti štimung jer ne žele da ih se povezuje s takvim državnikom.

Naravno, Trump će 20. siječnja ući u Bijelu kuću i bez naših violončelista, kao i bez svih tih njihovih kolega koji nisu imali volje sudjelovati u trumpovskom slavlju. Ništa se, dakle, neće promijeniti. No, Luka Šulić i Stjepan Hauzer pokazali su svoj stav. Poslušali su svoju savjest. Poduzeli su nešto. Učinili su ono što mogu.

Iz svojih pojedinačnih sudbina, notorno pritiješnjenih pravom jačega, mlinskim kamenom moći, društvenim oportunitetima i dogmama, ljudi će se često pravdati što šute i ne odupiru se ničemu uz apatičnu tvrdnju da se ne isplati bosti s jačima. Sam čovjek ionako ne može ništa, glasi taj pokunjeni memento mori.

Tako su nastale i sve te popularne narodne mudrosti. Šutnja je zlato. Sila boga ne moli. Ne talasaj. Što je dopušteno Jupiteru, nije volu. Svaka je vlast od boga. Glupo se boriti protiv struje. Money makes the world go round.

Tako formiran mozak je kolijevka konformizma. Ovo kako su postupili 2Cellos je zdravi aktivizam. Službenik koji izvršava sve što mu gazda kaže iako zna da je to protuzakonito izdanak je tog bolesnog i podaničkog mirenja sa silom i pokapanja vlastite savjesti. Reći će da je morao jer ima djecu. No službenica Ankica Lepej, koja je također imala djecu, ustala je za svoja uvjerenja. Konformisti stavljaju svoje potpise na dokumente koje smatraju smećem ili šalju podmladak na vjeronauk samo zato što tako radi većina. Stranački konformisti glasaju, kao jedan, za Sanadera, za Karamarka i za Milanovića, a poslije pljuju u tanjur iz koga su jeli.

Netko od tih sivih pametnjakovića iz prosvjetnih vlasti rekao je nedavno da studentski Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu nije ništa jer nije formalno tijelo. A Plenum je itekako nešto, veliko i važno. Plenumi trebaju svim našim fakultetima da budući intelektualci vježbaju braniti svoje stavove i da upoznaju okrepljujuću blagodat vlastitog integriteta.

Točno je da se osobnom gestom često ne može postići čudo. Zemlja će se i dalje vrtjeti kako se vrti, para će vrtjeti gdje burgija neće, ali nije istina da se ne može ništa. Naši dečki su odbili pjevati za Trumpa. Svatko može nešto. Može učiniti ono što on može. Ako ne, znači da smo već mrtvi i da za nama ne treba ni žaliti.