Ono što se činilo kao najava dobrog političkog poteza – preuzimanje većinskog udjela u Ini kako bi se kompanija vratila u hrvatske ruke, s prvim danima nove godine moglo bi postati noćna mora za premijera Andreja Plenkovića. Iz HEP-a najavljuju da će radnici prosvjedovati na ulicama ako se njihova visokoprofitabilna kompanija bude »torbarila« za spas druge tvrtke, a nakon što je DORH upisao u vlasništvo države sve hidroelektrane, dok prastare termoelektrane ionako moraju u otpis, ispada da se privatizirati može samo distribucijska mreža, a ako Vlada to odluči, tada Plenkoviću na ulici neće biti samo radnici HEP-a nego i cijela javnost.

Ne treba uopće objašnjavati zašto. Paralelno, opozicija zaziva vraćanje Ine u hrvatske ruke, ali ne nudi i model kako to učiniti. I oni bi trebali izaći s jasnim prijedlogom kako isfinancirati vraćanje Ine, bez floskula i okolišanja. A koalicijski partner HDZ-a, Most, naravno opet provodi svoju uobičajenu misiju zamućivanja vode. Most je sad za referendum jer kažu da »prodati HEP nitko nema pravo, osim vlasnika, a to je hrvatski narod«.

Predsjednik Vlade i njegov tim možda treba podsjetiti na to da je, u konačnici, i Tomislav Karamarko otišao zbog Ine, ali i Mosta. Ne samo zbog »afere konzultantica« gdje se pokazalo da su se poslovi s Jozom Petrovićem vodili tako da se bivši potpredsjednik Vlade našao u sukobu interesa, nego i zbog Mosta čiji je predsjednik Božo Petrov tada tvrdio da je izbrifiran o tome da Hrvatska odlično stoji u arbitraži, koju je eto kasnije izgubila i iz čega je sada i nastao novi problem oko Ine, dok je Karamarko bio tvrdio da se Hrvatska mora povući iz arbitraže s MOL-om. Iako je kasnije i Povjerenstvo za sukob interesa potvrdio da je Karamarko bio u sukobu interesa oko te teme, te to ni Upravni sud nije mogao osporiti, činjenica je da je Karamarko govorio upravo ono što se kasnije pokazalo pravno točnim – da će Hrvatska u tom postupku izgubiti.

Politički gledano, tada je Most natjerao Karamarka na odstupanje dovodeći u pitanje njegovu vjerodostojnost oko tog slučaja. Sad se postavlja pitanje hoće li Most, inzistirajući na referendumu o Ini i HEP-u, još jednog HDZ-ovog premijera, posljedično, natjerati na odstupanje?

Realno, ako bi Most natjerao HDZ na raspisivanje referenduma, koji bi kako vidimo podržala i oporba, tada bi za Plenkovića taj referendum morao biti uspješan, ili bi on morao odstupiti. Uvijek je pitanje strateških nacionalnih resursa dovoljno velik ulog da na njemu opstaju ili padaju vlade i premijeri, a Plenkovićev medeni mjesec je završen – mediji postavljaju pitanje nije li po ispraznim obećanjima, a jednako tako i kupovinom socijalnog mira bez obzira na stanje proračuna, novi Ivo Sanader. A Most mu priprema situaciju u kojoj bi mogao postati i novi Tomislav Karamarko, ne postavi li se ispravno oko Ine.

Zdrav razum kaže: spašavati jednu tvrtku iz ruku stranaca davanjem druge tvrtke, nema nikakvog smisla. A politički rezon kaže: ne radi ono zbog čega ćeš na sebe navući bijes kompletne javnosti.

Vladin tim morao bi pod hitno naći neki novi model da spasi Inu osim HEP-om, jer bi idila koja je bila vezana uz Plenkovićevo imenovanje i ružičaste naočale kojim ga se gledalo i slavilo, mogle već sad početkom 2017. biti bačene u ropotarnicu hrvatskih premijera.

Inu treba vratiti, taj trošak ne smije dodatno opteretiti javni dug, ali niti dovesti u pitanje drugu nacionalno važnu energetsku kompaniju. To su premise, a odgovor mora dati Vlada. Kada, kako, to je posao Banskih dvora. Posao premijera nisu samo apaurin-poruke općeg tipa, nego i teške i brze odluke. Jer da je premijer biti lako, premijer bi bio svatko.